*Ja samo, eto, malo...
30.01.2007.,
U tamnoj zimskoj noci, kad se dogadjaju sva cuda i maleni ljudi otkrivaju velike tajne, naci ce se mali svjetionik koji ce znati put, ali ga nikome nece reci. I malena vila koje ce se sakriti pod listom. I šišmiš koji nece izaci loviti. Zato što je ta noc posebna. Noc kada svjetlo svijece ne leluja, pa životinje od sjenki spavaju na zidu. Noc kada vjetar ne pirka nego drijema na kockicama inja. I kada Mjesec nije tuzan nego samo prisutan.
U tu noc prolazi Čovjek s biserom. Poseban biser. Nadoknadiv. Čovjek ide od vrata do vrata i otkida male bisere, kao kapljice zive, i ostavlja ih na pragovima vrata. Svakome dio, a njegov se ne umanjuje. Tebi malo, i tebi malo...
Tako je i meni prije nekoliko dana otkinuo djelic. Maleni biser, kao makovo zrno, kao vrh pribadace. Tako malen da ga jedva vidim i jedva drzim grubim prstima. A meni dovoljan. Cuvat cu ga, Čovječe, obecajem!
Gledaj kako je gotovo smjesan na dlanu. Prevrce se i skaklja mi ruku, pa se smijem. Nece ispasti. Okrugao i blago ruzicast. Hrapav na zub, kako i valja. Malen, ali strasno tezak. I svako malo mu naraste bodlja, prevrne se i ubode me u dlan. Malo krvari pa prestane. Pa me opet zabavlja.
On je sada tu sa mnom. A maticni mu biser, velicine kristalne kugle ciganske gatare (zamisli, koliko je taj tezak!), putuje s Čovjekom. Udje Čovjek u more, stavi biser da se odmara, a sam zagrebe po povrsini vode, pa sjaje mali atomi fosfora. Tako se on odmara.
Pa opet u noć...

Slusa se: Sigur Ros – Agaetis Byrjun
Zeli se: ? - ?što se nudi? - ?
Osjeca se: blago ludilo, navala zenstvenosti, i neka delikatnost

22:53 - K ( 1 ) - * Drž/Nedaj