Crno - bijeli svijet
29.01.2007.,
*Samo da prvo izbacim neke svoje frustracije.
Lutajuci predjelima blogova, nasla sam toliko ucmalih, pretencioznih izbljuvaka umisljenih, kvaziintelektualnih, nabrijanih, nadobudnih ljudskih mutanata, koji se ne mogu nametnuti nigdje drugdje nego na blogovima jer ih nitko drugi nece saslusati u pravom zivotu, da je to strasno. Sve je to zakamuflirano pateticnim intelektualizmom, ali bojim se da sam ih prozrela. Nabacati hrpu prekompliciranih recenica, za ciji se nepostojeci smisao moras namuciti da natuknes, moze svaki idiot, a moras i biti idiot da kupis takve pizdarije.
Uzasno me svrbe prsti da objavim par (posebno jednu osobu) imena, ali necu. Oni se probijaju kroz ovu scenu sa dosta velikim uspjehom, posebno ona (zensko je), i ja im ne namjeravam ranjavati ego. Samo se nadam da kad i ako ce citati ovaj post osjecati prozvanima (prozrenima).
Mozda i ja pisem sranje od bloga, ali se bar ne razmecem imenima, podacima i postignucima, jer ih, kao prvo, ni nemam dovoljno da se pravim, a kao drugo, pisati samo o tome, to je uvreda intelekta svakog citatelja. Moje postignuce je dignuti se iz kreveta svako jutro i nakon proslusane cijele ruske komercijalne diskografije prezivjeti dan s osmjehom.
A jos moram nadodati da me manje izlude takvi blogovi, koliko komentari takvih blogera. Imaju potrebu skratiti sve svoje ambicije na nekoliko recenica koje se uopce ne odnose na komentirani post nego na njih same. Njihova nadutost u instant obliku. Grozomorno.
Sto je najbolje, nadju se jos veci idioti pa na takve osobe stave link da bi, toboze, imali link na „intelektualni, visokoprosvjeceni“ blog, pa da im samima malo njihovog kredita sjedne na racun.

*Dosta o tome, evo prave teme
Cijelim bolesnim nizom klikova sam naisla na K I O-ov blog. Nacula sam o njemu i prije, ali sam ovaj put stvarno odlucila procitati bar taj jedan moust risent post... I nakraju procitala skoro cijelu arhivu, zalijevajuci se suzama smijalicama i grcajuci pokusavala suzbiti hroptaje da mi starci ne upadnu i ne upitaju me za moje mentalno stanje. Graktala sam kao retardirana hijena, s jednom rukom na ustima a drugom brisuci suze jer mi se sve zamaglilo od njih. Tako se fino nisam nasmijala od... danas ujutro, kad je Bojan napisao za pet ruskih pjenika: Jesenjin, Ljermontov, Puškin i Jevgenij Onjegin. I jos me smrtno ozbiljno pita na kavi, koja dijela taj tip napisao. Skoro sam izdahnula, nisam mogla slinu gutati od smijeha, pa mi je na pod kapala. Mogao je za petog napisati Leteći Čilim! Bas me u zadnje vrijeme love takvi smjehovi, to je valjda zato sto se druzim s mnogo pozitivnim ljudima. Kazu da je pet minuta smijeha kao 600 trbusnjaka. Zato i jesam ovako vitka...

Kad smo vec kod linije. Jucer sam se vracala od R., mrtva umorna, neispavana, s muslukfiberom u svakom misicu. A jos prije nego sto bih dosla doma sam terbala skrenuti kod jedne male i dati joj kratke instrukcije iz kemje, ima neki test, sta vec, i eto, mora se ici hitno kod nje, pomagati. Tamo sam isla kao na streljanje, mrtvo mi se nije dalo. Bilo je vec tri popodne, a ja jos nisam nista jela... Usla sam u kucu kao prikaza, kad šmrkljivka kaze „Oces torte?“. Srce maleno, anđele, dođi da te poljubim! Cokoladna torta je puno bolje od niceg. I dok ja jela tortu, ode malecka, ljubićica malena, i donese pare unaprijed! Jao, zlatno dijete! Ja cu si odgojit kćerku da bude isto takva (samo ona tortu nece nudit naokolo, to je za vlastite postrebe, hvala lijepa!)! I uglavnom, dok je ona razbijala kasicu-prasicu da sakupi tih 50 kuna, ja sam vidjela vagu do frižidera i odlucila iskusati srecu. Rekoh unaprijed da cu oduzeti kilu i pol za marte. Al kad sam stala na vagu, shvatila sam da su marte u stvari dio mog tijela, i da je to mojih bogom dana kila i po. Naime, na moju visinu od 181 cm, teska sam (s martama, dakle) 55 kilograma! Sokirala sam samu sebe. Od sad sam na dijeti, i to srcanoj, a sastoji se od toga da jedem dok god mi kuca srce. Vidljiva logika, zar ne? Tebam li napominjati da mi i sad iz čvalji kaplje čokoladom zasicena slina? Moram dobiti sveukupno deset kilograma da bih mogla donirati krv! Malo dignuti tlak za donaciju nece biti tesko, malo kave i to, ali kad me vide ovako postnu, mislim da ce mi reci da se klonim donacije >iceg< do slijedece prestupne... A to ne zelimo, zar ne? Ipak sad imam osobnu, pa moram darovati krv, kao svaki pristojni i zdravi građanin RH.
Idemo svi u Petrovu tri!

Imam pitanje: KAKO DA DOBIJEM >>DESET<< KILOGRAMA?

*Samo još nesto: dok ja idem jednim smjerom, imam osjecaj da netko skrece. Najavljujem postavljanje ograda na put.

Slusa se: Stadium Arcadium – RHCP – Hard to concentrate (Mars album)
Zeli se: da imam klorofil, zivot bi mi bio laksi
Osjeca se: zderem cijeli dan pa uzasnu nadutost i strah pred staroslavenskim
*Jedu se: Tortille

19:58 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj