*Ti si moja čokolada, ja sam tvoja čokolada...
21.01.2007.,
Hm... ajde dobro, čokoladoljupci svijeta, posvecujem vam ovaj post!
Povijest cokolade poprilicno svi znate, a ako jos nekog posebno zanima neka se sam obrazuje, nisam vam ja Gugl. Ja bih vise istaknula onu psiholosku vrijednost cokolade, koju svi znate da ima. A sama vrijednost se moze istaknuti vec samom kolicinom proizvoda iz/sa cokoladom. Na kraju krajeva, sve one cokoladice koje su prenatrpane orasima, vaflovima, karamelama, nugatima, mlijekom, zitaricama i tko zna cime sve ne, zovu se cokoladice. Onda imamo pudinge od cokolade, pjenice, eurokreme, torte... Kakao vlada svijetom pa su tako u Indiji razvili gorivo koje se proizvodi od ljuske ljesnjaka, jer je ima u tolikoj kolicini od proizvodnje cokolade, da bi se bez problema mogli svi prebacit na to gorivo.
Koliko je depresija i peemesova izljecila? Kad te napuste prijatelji, rodbina i svi ostali, nece ti pomoci susjed, nego barem malena kolicina cokolade u ustima. Pod dekom, dok grcas u suzama, slatki osjecaj totalne zamagljenosti smedjim endorfinima je ono sto te vraca u normalu. Sorry psihijatrima koji mozda ovo citaju, ali oni postaju dosta nepotrebni pored kakaa. Takodjer je dosta depresija i prouzrocila. Nedjelja navecer, ne radi nista u okrugu od 5 kilometara, a ti znas da jedino sto te trenutno moze izljeciti je barem kockica, ma pola kockice milke (makar mi nije najdraza milka, navodim je kao primjer).
Dok su bomboni djecja zabava, cokolada je odrasli slatkis, ne samo zato sto ima afrodizijska svojstva, nego sto, po mojem misljenju, treba ipak malo stasati da bi se u potpunosti uzivalo u cokoladi. Vec po boji mozemo zakljuciti, da ovo nije tutifruti bulšit na stapicu, nego nesto sto ima puno vecu vrijednost.
Unaprijed se moram ispricati svima koji ce citati ovu listu. Stvar je u tome da pored sve te silne kolicine cokolada na trzistu, nitko ne moze imati isti ukus. Mozda vam se moje cokolade nece svidjet, ali ja cu probati dokazati da i one valjaju. Sve u svemu, morate se slozit da nije bitna vrsta, jer najfinija cokolada je kad odgrizes pol table cokolade i, u nemogucnosti zvakanja, cekas da ti se bar dio otopi, dok iz cvalja curka takak mlaz sline, pa vrsta postaje manje vazna.
Dakle...krecemo!

*Top lista cokolade

*Peto mjesto je uvjerljivo zauzela... obicna mlijecna cokolada bez icega. Ona je kao Aspirin, mora biti prisutna u svakom domacinstvu i kutiji prve pomoci. Izdvajam Milku, jer od obicnih mljecnih je ta ipak najbolja. Nema nista da se kaze o njoj, ona je kao tip iz susjedstva, cijelo vrijeme se tu negdje mota, ali tek kad ode u vojsku ili odseli, skuzite da vam je strasno sladak i da bi dali sve samo za jedan griz... ok, sad nije jasno jel ja o momku ili o slatkisu. Pa da se zna da u susjedstvu imam samo gerijatriju. A kad sam u krizi za cokoladom, ne razmisljam o vrsti, nego samo o njoj.
*Cetvrto mjesto... samo jednu razinu navise. Milka s cijelim ljesnjacima. E, tu vec olako zagrebamo u hedonizam. Inace, imam dosta cudne tehnike jedenja vecine hrane, ali ovo je cijeli ritual. Ima dva nacina. Prvi je jednostavan do bola. Natrpat cim vise te cokolade u usta (tu dosta pomazu one velike kockice kakve su kod milke), tak da ti na nos izlaze baloni sline, sazvaces to sve i gotovo. Uzitak je naravno velik, ali sve se moze bolje uraditi. Od te tehnike se razvila druga, malo kompliciranija. Cekas da se cokolada otopi, da se okusni pupoljci udave u cokoladi, da se zasite okusom, i taman tada ostaju samo ljesnjaci, na tu zasicenost poklopiti njihov okus zvacuci ih nemilosrdno i brzo. Tako se dobiva neki overloud, puna usta svega, svijet postaje u rekordnom roku ruzicast i divan, droga! Ja volim Milku s cijelim ljesnjacima! : )
*Trece mjesto. Da se odmah razumijemo, ova Milka je tako nisko na listi zbog toga sto se vise ne prodaje. Nisam sigurna da li se sjecate ove cokolade. Bio je to Milkin Limited edišn. Daaaa... to je bila cokolada! Zamislite ovo: sloj cokolade, pa sloj vafla (ne keksa niti tvrdog vafla kao u napolitankama, nego neki polumeki vafel, malo vlazan) a na to je isao sloj... pa recimo kreme od ljesnjaka. Jer nije bio nugat. Izmrvljeni ljesnjaci s kremom od kakaa, malo se jos osjecala zrnasta struktura ljesnjaka, ali su vec poprimili malo okusa cokolade. I na vrhu je, naravno, bio jos jedan sloj, debeo kao prst, cokolade. To nije bio obican prehrambeni proizvod, to je imalo dusu, prije nego sto bi isla jest To, imala sam cijele pripreme, tusiranja, uredjivanja, sve po spisku! : ) Ta je cokolada vodila ljubav s ustima, oralno samozadovoljavanje ako ocete. U stvari, kad sad ovako pogledam, i dobro da je vise ne proizvode. To je imalo cijeli spektar dozivljaja i okusa. Bila je malo hrskava, malo kremasta, malo obicna, ne preslatka, razni slojevi su se razno topili, okus ljesnjaka koji svi znamo, dobio je neki drukciji okvir... Podigla je letvicu toliko da ju je samo ona mogla preskociti, a preskakala bi je svaki put. I kupila bih trecu tablu po redu, ali opet je okus bio nov i neponovljiv. Iznenadjivala je i tjesila. Kako mi fali... : ( Di sam stala? Aha...
*Drugo mjesto. Malo mijenjamo proizvodjaca i prelazimo na Lindt. A ni oni nisu bez grijeha. Ako je trece mjesto bio mlad i vatren ljubavnik koji vas kupuje izgledom i slatkorijecivosti, ovo je jedan stariji gospodin koji zna sto zeli i kako to dobiti. Cokolada sa 65% kakaa.
Zreo okus cokolade, s nekakvim osvjezavajucim efektom, sjajne izvedbe, topi se u ustima, malo gorkast, ali taman da izazove, ne prenagla gorcina. Jede se u malim zalogajima, i u stvari je jedini na mojem popisu od kojeg nece te dobii veci uzitak ako natrpate puna usta ko vepar. To vam je jedna fina cokolada. Volim gorke cokolade. Kontrast gorcini daje lagan kremast okus maslaca kojeg Lindt dodaje u noralnom izdanj a ne kao prah ili jos neko cudo masovne proizvodnje. Lijepo izgleda, lijepo se ponasa, kulturna, kavalirska cokolada, Bečka skola.
*Evo ga, dosli smo do prvog mjesta. I sad si vi ocekujete da ce biti neka snobovska cokoladetina. Ne. Ova cokolada mi ima i dosta sentimentalne vrijednosti, bila mi je najdraza jos u Rusiji. Fina moja cokolada, s grožđicama i lješnjacima. Inace, mrtva ne mogu pojesti grožđicu, gade mi se na kvadrat, ali ovdje mi pase opet kombinacija svega i svaceg. Cokolada je takva kakva je, fina i nema se tu sta reci, zar ne? Opet, grožđice joj daju neku novu, žvacljivu razinu, malo vocne arome, ali sve to na suptilan nacin. Nema tu eksplozija okusa, nego neka pokretna traka uzitka. Opet, ljesnjaci su hrskavi i s grožđicama daju neki totalno sumski dozivljaj. I tako su opet ukomponirane sve stvari koje volim, i hrskavost, i zvakanje, i jednostavno otapanje cokolade. Vocno, ali ne prevocno, slatko, ali ne preslatko. Cokolada koja je napravljena za mene.

Mislim da cu sada uzeti laganu stanku od pisanja o prehrambenii proizvodima, ne zato sto vise nemam sto za reci, nego zao sto to vise ne mogu podnjeti. Vracam se svojim debilnim i depresivnim, pateticnim temama.

Slusa se: Garik Sukachev – Strast
Zeli se: jao, mir u svijetu i da plivam s dupinima
Osjeca se: afterglou

22:10 - K ( 3 ) - * Drž/Nedaj