Djevojcica i genije
20.01.2007.,

-„Vidiš ovo? Ne, to nije prava stvarnost. Da je prava, ne bi se kosila sama sa sobom. To su dvije stvarnosti. Jedna se bori s drugom, a druga je prva prema prvoj i bori se s njom. Prava stvarnost je indiferentna, jer je prava pa je nista ne moze poreci. Nju samo mozes ignorirati, ali to je ne dira. Ona je negdje drugdje, najvjerojatnije negdje gdje je nikad ne bismo trazili, u nama. Tko zeli kopati sam po sebi? Treba proci kroz slojeve prva dva privida, a oni se bore sami sa sobom pa je mogucnost i da nas ozljede. Nitko ne zeli ozljede. Zeli se proci kroz postojanje cim manje okrznutim. A zaboravlja se da se slobodnim padom prolazi kroz okolinu najbrze i najcisce. Ljudi se boje pustiti i pustiti druge. Mozda se boje da ih padaci ne povuku sa sobom? Kad te netko vuce, kad ne padas sam od svojeg skoka onda je moguce da zapnes u prvoj ili drugoj kvazistvarnosti. A kad smo vec kod toga, onda nitko nije ni ispitao do kraja ni prvu ni drugu, pa se boje ljudi i njih. Ljudi su tri trecine straha a jedna trecina ludila. Ali ne onog zbog kojeg ljudi skacu ili istrazuju, nego onog koji im ostaje od prolaska privida kroz njih.“ – reče Djevojčica i Genije napokon zašuti i malo promisli. Onda upita:
-„Ima li nesto za zaštitu u padu?“
-„Da“, rece smeteno Djevojčica, digne se na prste i šapne nesto Geniju.


*Ne vjerujem u ljudsku glupost.
*Vjerujem u ljudsku dobrotu, savjest i dobar odgoj.

Slusa se: DDT
Zeli se: jos kriska sira
Osjeca se: osjecaj ispunjene duznosti.

12:24 - K ( 0 ) - * Drž/Nedaj