bolje da ovaj ostane bez naslova jer mi svasta pada na pamet...
19.12.2006.,
Mislim da se polako pocinjem lijeciti od svoje lagane fobije od frizera... : )
Mislim da su nakon filma „Nocna straza“ mnogi dvaput razmislili nego sto su otisli kod frizera, a ja koja jos vucem traume od prije (bilo je tu neuspjelih eksperimenata, kapa u osmom mjesecu...) pogotovo.
Ali sada, kad sam nasla ovu zenu, frizeraj opet pocinje biti onim hedonistickim dozivljajem kakav je bio prije mnogo godina.
Ok, mozda na pocetku, tek kad uletis u onu zagusljivu prostoriju, krcatu starim babama koje zele natapirati ono sto se jos natapirati da (a toga nema puno), smradom raznih kemikalija koje su iscjedile zadnju kap vlage iz ruku obrtnica i vec atomatski nasmjesenih frizerki, imas laganu potrebu okrenut se i rec zbogom, ali per aspera ad astra!
Uzivanje pocinje vec kad se sjednes u onu stolicu. Ona se ne moze pozaliti da je neudobna, a jos kad te umotaju u rucnik i tristo dekica pa jos zavezu oko vrata, osjecaj topline se pocinje razlijevati po cijelom tijelu. I onda pocinje ono pravo.
Ja sam ovisnik o ceskanju tjemena. To je jednostavno dogma, kao i da ce se Sunce jednom ugasit. A kad to radi profesionalka... U biti je cijela moja nazovi-frizura nacin da me zena obradi cim bolje. Ko prvo, preko krake kose se jace osjeti prolazak zubaca ceslja (a za kratku se upotrebljava samo onaj plasticni, od kojeg je dozivljaj jos jaci) end det mejks maj skin krol. Prolazi mi prstima kroz kosu, lagano je povlaci, a ja imam potrebu vikat „Uzmi me doma, molim te! Radit cu ti kucanske oslove, bilo sto, samo za ovo“. A onda stize vibrator medju frizerskim alatima: Masinica. Da, napisala sam tu rijec s velikim slovom, a i kako da drukcije iskazem postovanje i poniznost prema toj spravi? Kad mi pocne zujat iza uha, i lagano prelazit prema celu, ja sam gotova.
Frizerka me pita: „Jel dosta?“
Zla zena. : )
„Ma daj mi jos krace malo...“
He he, kako sam ju zaribala.
Nakon svega ovog zelim se samo zahvaliti svojim divnim genima zbog kojih mi kosa brzo raste.
Ok, ovo je sad ispalo ko neki jeftini frizero-pornic... dupli He-He.
S dobro prokrvljenim vlasistem, odlebdila sam na bus, ko imala sam jos jedno predavanje, kad ono, aravno mi netko mora pokvarit cijeli dozivljaj i uleti u bus jedna moja, Znam-ju-iz-vidjenja-a-ona-misli-da-zato-mora-pricat-sa-mnom.
Hejt her. Mislila sam se predat muzici i toplini uspomena, a umjesto toga mi je ova graktala na uho. Kil...
Predavanje je bilo jos gore s nekim iskricama pozitive (mama mi nije rekla da je Majakovski bio seks-gad), a kad ono, sala sudbe nada mnome, i to jedna vrhunska.
Priklopio mi se kolega rusist na bus, „inace idem vlakom, ali zaboravio sam pokaz, pa moram busom“.
Sto ja tu mogu, rekoh „ajde“. I tako cavrljasmo, morala sam gledat u stranu koliko mi je tip odbojan (ne samo fizicki, nego ima nesto u njemu toliko ljigavo, da bi se i kraljevski puz golac posramio i nasao kucicu da se sakrije), napokon njegova stanica i izvali tip vic godine
„pa mogli bi na kavu koji put“
Skamenila sam se.
Nisam znala dal da mu se nasmijem u facu ili, sto mi je dolazilo jos instinktivnije, da kazem jedan svoj „Iiiiiiijuuuuuuu!!!!“
Ostala sam u neodlucnosti, vrata su se zatvorila, aleluja.
Sad mi se jos uvijek malo dize zeludac, al se kontroliram takda sjecam svijetlih vremena u frizerskom obrtu.
Da, bilo je mmmmmm.......

P.S. promijenih br, ko se hoce javit, nek me pita za novi
P.P.S. Lou, zaslto takvo izricito naglasavanje da sam sibirka? jel nesto abaut mi? ;P

Slusa se: nista, idem sad spavat, ali cijeli dan Tranzit od D.R.
Osjeca se: svasta
Zeli se: hmmm. ?

00:23 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj