Šibenski Demokratski Forum

Smijem se često ovih dana. Ali ne gledam Večernju školu, Našu malu kliniku ili nedajbože Pod lipom 633… Samo čitam novine i smijem se našim lokalnim političarima. Nekad toliko glasno da se pitam; pa čekaj, je li to moguće? Je li moguće da ljudi koji mi po godinama mogu biti roditelji, razmišljaju ovako plitko? U samo tjedan dana u novinama pročitam čak nekoliko puta da se pojavio nekakav investitor koji želi uložiti u ovaj nesretni grad, a političari ga svaki put odbiju s uvijek istom prozirnom rečenicom: "Vaš projekt se ne uklapa u Prostorni plan"… Ostao sam potpuno zbunjen onog trenutka kad sam čuo i jedan drugi naslov "Slomljen Projekt Šibenik", jer je tako Vlada odlučila. Pa mi sad mladom, glupom i neiskusnom nije jasno; lokalni političari pišu planove i ne dopuštaju nikakve korekcije, pa makar takve ispravke zaposlile na stotine ljudi i nahranile na tisuće usta, a s druge strane njihovi unaprijed pripremljeni i na stotine tisuća kuna plaćeni planovi pucaju, jer njihovo ostvarenje neće dozvoliti njihovi vrli šefovi iz Zagreba?!?

Svakako dobro se podsjetiti svih propalih investicija, kojih se osobno sjećam, pa ako netko zna još, nek' mi ne zamjeri, jer s ovoliko godina ne zapamtim sve.

Moji roditelji se s nostalgijom sjete restorana na Vidilici (= tvrđava baron Tegethoff, odnosno dio tvrđave Sv. Ivana, op.admin.), koji je vremenom propao. Prije nekoliko godina došao je jedan vrlo mladi poslovni čovjek; započeo obnovu i namjeravao je renovirati objekt, te onaj prostor pretvoriti u nešto kulturnije od sakupljališta za mlade pijance i narkomane. Započeo je radove i vrlo brzo se povukao i nikad se više nije vratio u Šibenik. Mislim da se njegov projekt nije uklopio u Prostorni plan.

Tvrđava Sv. Nikole zjapi prazna. U nju može ući tko hoće, čak su i reljefne skulpture pokušali krasti neki lopovi-kolekcionari. Vrijeme čini svoje i ona propada. U nekoliko navrata javili su se investitori za ulaganje u taj objekt, pa je bilo priča o luksuznoj kockarnici za elitu, a novcem od najma bi financirali obnovu u koju bi uložili, a svakako bi zaposlili određen broj ljudi. Osim imovinsko-pravnih odnosa na relaciji Šibenik-MORH, mislim da se ni taj projekt nije uklopio u Prostorni plan.

Gospodarska zona Podi zbog prespore administracije i prepucavanja lokalnih političara zaživjela je tek sad i to vrlo mizerno, ako usporedimo onu u Dugopolju, koja se prostire na površini od nekoliko četvornih km i koja je od selendre napravila respektabilni buisness centar! Ovdje moram spomenuti i još neriješene planove s Crnicom i bivšim TEF-om, za koje, pogađate opet – nešto ne štima s Prostornim planom.

Elektroliza u TLM-u. Dosta friško pitanje u koje se s tehničke strane doista ne razumijem puno jer nije moj fah. Ali pismen jesam i hvala Bogu, nisam ćorav. Odluku o ukidanju elektrolize nisu donijeli stručnjaci, nego političari - totalni nestručnjaci, bez ijedne analize. Bio sam u Beču i vidio termoelektranu usred grada – niti zaudara, niti se ljudi bune protiv nje, a u njoj se kao gorivo koristi kućni otpad! Zašto? Zato jer koristi modernu tehnologiju razgradnje. Dakle ni elektroliza se ne uklapa u prostorni plan, jer nije u skladu s turističkom vizijom Šibenika. Možete misliti onda što čeka TLM u bližoj budućnosti.

Svojedobno, dok je Arnautović vladao gradom, pala je ideja o otkupu određenog broja starijih kuća u Docu i drugim starijim dijelovima grada uz obnovu, te njihovom pretvaranju u mini-hotele. Ideja je propala kad je došla nova vlast, jer nije dobro da zaživi nešto, što su zamislili njihovi najljući protivnici. Također, neki je investitor htio otkupiti i hotel Krka, no uvjetovao je dizanje jednog kata (zbog isplativosti), naravno uz poštivanje dobrog ukusa i vanjske vizure tog dijela Šibenika. Da li trebam ponavljati da se to nikako ne uklapa u Prostorni plan, kao što se uklapa propadanje te zgrade? Čovjek je otišao…

Prije nekoliko dana poduzetnik otvoreno u novinama priznaje kako libijski predsjednik Gadaffi želi naručiti čitavu flotu aluminijskih vojnih brodova, koji su hrvatski patent, a nakon toga postoji mogućnost da se takva narudžba multiplicira. Miriše posao za nekoliko stotina ljudi, no poduzetnik moli dodjelu nekog prostora uz more, jer kako da takve brodove radi iza brda. Odgovor gradonačelnice i njenih "stručnjaka" je bio – "ne pada nam na pamet da takvo što odobrimo, jer se ne uklapa u Prostorne planove". Čovjek je najavio da diže sidro i posao ide odraditi u susjednu Crnu Goru.

I naposljetku, danas u dnevnom tisku čitam kako su šibenski biseri odbili i još jedan projekt, vrijedan više stotina milijuna eura. Ugledni francuski konzorcij bi gradio velike i luksuzne stambeno-turističke komplekse na području Zablaća, pravi mali grad, uz maksimalnu zaštitu okoliša i trebam li ponavljati – zapošljavanje na stotina ljudi. Projekt je opet nonšalantno odbijen uz izjavu, koju moram citirati: "Za nas taj projekt ne postoji". Naravno, ni on se ne ne slaže s Prostornim i Urbanističkim planovima.

Dobro, čovjek bi pomislio da vlasti u ovome gradu imaju nešto pametnije od gore navedenih investitora, pa da će oni sami zaposliti sve te nezaposlene ljude zbog čijeg je broja Šibenik već godinama na društvenome dnu u Hrvatskoj. I taman kad sam pomislio da oni znaju kuda nas vode i imaju jokera u rukavu, vidim gradonačelnicu u jednim dnevnim novinama s motikom u ruci, a ispod je tekst kako se ne zna služiti računalom. Šećer na kraju je ipak bila današnja vijest, kako od njihovih Prostornih planova i Projekata Šibenik, Mars, Saturn ili kako ga god nazvali – jednostavno neće biti ništa, jer im je npr. projekt Obonjan ukinula Vlada, a što je najsmješnije istu sačinjava njihova vlastita stranka…

I dalje se, eto, smijem, ali samo zato jer bi u suprotnome plakao, a za to nemam snage. Zbog svega ovoga gore, znam jedno - na slijedećim izborima ovakvi nesposobnjakovići neće dobiti moj glas, koliko god on mali bio!

JOSO


Prostorni Plan je knjiga koju tek treba napisati, a najbolje je započeti s Uvodnikom...