Kako ste se proveli za Novu? Ekipa sa ŠDF-a (kako tko), proveo je taj neradni(čki) dan što (ne)radno, što mirno, kao i većina hrvatskih sugrađana, koji nemaju novca otići na neku od egzotičnih destinacija, koju navodno u velikom broju posjećuju Hrvati (kako navode putničke agencije, koje, opet navodno, trljaju ruke).
Ima i jedna zanimljivost; već je drugu godinu za redom uvedena praksa masonog slavlja u Šibeniku, gdje se doturi glomazan šator, a da bi se postavio, potreno je popilati rasvjetne stupove, pa nek se narod zabavlja a dernek traje do duboko u noć. Bio je tu prošle godine (naravno prije izleta u Izrael) Jasmin Starvors, koji je nastojeći, eto, zavrijediti honorar, za koji je bio plaćen, odgulio terevenku do dugo u noć, a svi su bili zadovoljni. Čovjek nije popljačkao gradsku blagajnu, ugostitelji su porezima nadoknadili potrošeno, a raja se napojila i mirno spavala slijedeća tri dana. No, 2005. nije baš bila bajna, gradske vlasti su totalno podbacile u onome za što su plaćeni, pa su se nastojali iskupiti, ubrzanim obnavljanjem Gradske knjižnice, koja je morala biti otvorena 20. prosinca, kako bi je baš ova Gradska vlast otvorila i popravila "score", a kupljen je i veeeliki plastični... pa nazovimo to bor, koji kao da čeka Bliske susrete Treće vrste ispred Krešimirovog doma! Finale svega je Mladen Zgrdović... E pa o tome su pisale kolege iz Slobodne Dalmacije u broju od jučer, pa Vam članak prenosimo u cijelosti! Na Vama je da odgovorite, je li vrijedilo uloženih novaca, s obzirom da je šjor Zgrdović ipak otišao ranije doma nego šjor Starvors? Da li je svima jasno kome to Zgrdović voli zapjevati, a kome Kneginja i njeni pažani vole zamazati oči? Zar je Šibenik siromašan glazbenicima? hm... da pitate možda Dubrovčane? Oni su svoju Kneginju na Lapadu iste večeri dočekali krumpirima i ostalim prezrelim voćem i povrćem (hrvatskim novinarima je, očito, i ta vijest promakla, ali ŠDF-u svakako nije!), jer su im dozlogrdili političari i njihovo ulizivanje u vrijeme kada je to oportuno za vlastiti ego, promociju, itd, itd, itd.....
ORGANIZIRANO DOBROTVORSTVO
NAJMLAĐI ŠIBENSKI BOLESNICI MOGLI SU DOBITI VIŠE I BOLJE
Klizalište i Grdović skuplji
od pola Dječjeg odjela
(NE)OSJETLJIVOST GRADSKE VLASTI Nije li gradska vlast mogla za trošni, vlažni Dječji odjel učiniti i više, pa umjesto 20 tisuća eura plaćenih za novogodišnji angažman zadarskog pjevača Mladena Grdovića na Poljani, posegnuti za domaćim zabavljačkim snagama kojih u Šibeniku doista ne manjka, a veći dio toga novca uplatiti na račun bolnice?!
Dobro je činiti dobro, i humanost afirmirati kao jednu od temeljnih vrijednosti čovjeka i društva u cjelini. Zato svaka plemenita gesta u osnovi koje je pomoć ugroženim pojedincima, skupinama ili ustanovama od posebnog društvenog značenja, kao što je, bez sumnje, Opća bolnica Šibenik i napose njezin Dječji odjel, zaslužuje svaku javnu pohvalu. U tom smislu, inicijativa šibenskog poduzetnika Josipa Stojanovića Jollyja za organizaciju humanitarnog susreta hrvatskih estradno-nogometnih zvijezda s kojega bi sav prihod bio namijenjen za obnovu urušenog, derutnog bolničkog odjela na kojemu se liječe djeca, izaziva nepodijeljenu potporu javnosti. Jollyju kapa dolje na ideji i organizaciji koje se prihvatio. Naravno, i donaciji kojom je sam pripomogao (navodno s inicijalnih 200 tisuća) da se prikupi pola milijuna kuna za sanaciju odjela. Ali, prijeko je potrebno, uz organizatora, istaknuti i sve donatore koji su se akciji odazvali. A vlastitim sredstvima akciju je podupro niz ovdašnjih poduzetnika, i dakako, Grad Šibenik i Šibensko-kninska županija. Svakog od njih trebalo bi, kao i Stojanovića, javno afirmirati, ne bi li se time i druge potaknulo na humanost spram onih na koje smo najosjetljiviji — djece. K tomu, bolesne. Nije li gradska vlast mogla za trošni, vlažni Dječji odjel učiniti i više, pa umjesto 20 tisuća eura plaćenih za novogodišnji angažman zadarskog pjevača Mladena Grdovića na Poljani, posegnuti za domaćim zabavljačkim snagama kojih u Šibeniku doista ne manjka, a veći dio toga novca uplatiti na račun bolnice. Bez lažnog moraliziranja, zaista ima mjesta pitanju smije li grad kod toliko prioritetnijih potreba, a skromnih mogućnosti, tako veliki novac "ulupati" na jednog zabavljača.
Ako se tome pridoda i otvaranje prvoga dalmatinskog klizališta na Ražinama u režiji sveprisutnog Jollyja, za koje je utrošeno još 500 tisuća kuna, čini se da smo mogli imati gotovo više od pola potrebnog novca za temeljitu rekonstrukciju Dječjeg odjela. Naime, za djelomičnu sanaciju i izgradnju sobe za intenzivno liječenje djece valja namaknuti 800 tisuća kuna, a kompletna rekonstrukcija odjela stajala bi dva milijuna kuna.
Dakle, dobro je moglo biti i bolje. Da nije žrtvovano za (politički i gospodarski) marketing, u kojem se ipak ćuti licemjerje privatnog interesa...
Davorka BLAŽEVIĆ

|