|
ponekad zbilja mrzim cijeli svijet.
ponekad mi stvarno svi idu na živce i imam osjećaj da ću svakog časa iskočiti iz vlastite kože.
ponekad stvarno želim porazbijati cijelu tu sobu u kojoj se nalazim i onda ju praznim pogledom promatrati dugo najduže.
ponekad ne znam jesam li zbilja svoja, ili pripadam nekoj drugoj dimenziji.
ponekad mi ništa nije jasno. i rasplačem se zbog svake sitnice i svaki događaj skupi u sebe sve detalje koji me paraju.
ovo nisu moji dani.
|
