|
sada se sve čini kao san. i onaj dan je još uvijek u sjećanju kao nestvarno lijep. jer bilo je.
neopisivo, i neuporedivo bilo s čim drugim.
držala sam ju za ruku dok smo šetale rijekom i u tih nekoliko sati bila sam sretnanajsretnija i u sebi sam grlila cijeli svijet. jer svijet je bio bolje mjesto dok sam mogla ugledati nju pred sobom.
uvjerila sam se još jednom da je drugačija, kako god okrenem. jednostavno je nemoguće ne voljeti ju. ili barem meni to ne ide za rukom.
svaka kretnja, svaka riječ, svaki osmijeh, sve na njoj govori o boljem sutra, stvorenom samo za nas. poželim ju uhvatiti za ruku i voditi sa sobom kroz sve sretne trenutke koji me još čekaju. veselim se ljetu sada kao nikad prije, a srce samo što mi ne iskoči iz grudi kad se sjetim da sam sedmiveljače stvarno proživjela.
nosim na ruci narukvicu koju mi je dala i prsten sličan onom kojem sam ja njoj poklonila. da se u svakom trenutku mogu nasmijati i osjetiti se sretnijom.
slušam pjesme koje me podsjećaju samo na nju i na nas i odbrojavam dane do ljeta, do trenutka kada će cijeli svijet još jednom stati i postojat ćemo samo mi.
uvijek ovdje, blizu mene, postoji još dio tebe.
|
