|
ne znam kada sam prestala biti dijete i smijati se na sav glas sitnicama. kada sam prestala skakutati od sreće. ne mariti za gluposti. i sanjati lijepe snove. ne mogu se sjetiti što se dogodilo.
ne znam kada su mi dani prestali biti priče i kada sam prestala biti onako dječački naivna i optimistična.
ne pamtim više zašto je izašao iz mog života i tko ga je pustio. ne pamtim razlog naše svađe. ne pamtim zašto nismo više tako bliski.
čini mi se da sam dala sve od sebe i krenula dalje. još jednom si dajem pravo na zaljubljenost i šansu za ljubav.
dani mi prolaze bez nekog posebnog značenja i bez novih uspomena. počela sam ih samo nizati na papiru i više uopće ne shvaćam kako je sve postalo ovakvo.
ne znam što je učinilo od mene ovo što sam sada.
treba mi samo malo vremena. sigurna sam da ću opet doći na svoje.
mogu ja to.
ne mogu se sjetiti zbog čega je sve prestalo biti onako sretno i zaigrano.
želim k sebi opet onaj osjećaj slobode i bezbrižnosti.
naša je generacija zaslužila biti sretna više od svega. i čini se tako krivim biti naviknut na svu tu bol i patnju.
nešto ne bi trebalo biti kako je.
|
