|
Carpe diem. Iskoristi dan, ili kakav bi već bio prijevod na hrvatski.
nisam. zakazala sam danas. i sad sjedim opet u onoj istoj staroj fotelji i žalim što nisam učinila sve što sam mogla.
što nisam više pričala s najzanimljivijom osobom koju sam upoznala u zadnjih pola godine.
što nisam rekla Volim te svima onima koji zaslužuju to čuti.
što nisam poljubila onog kojeg sam htjela poljubiti.
što nisam učinila ništa da život u svojem miru učinim ljepšim.
kvragu.
i ovo zbilja je ispušni ventil.
ne razumijem zašto sam uvijek tako nesigurna i zatvorena pred puno ljudi. oduvijek sam bila autsajder. i nikad nisam dospjela u sebi ravno društvo. i uvijek sam tako zatvorena pred puno ljudi, a tako mi je lako pričati s nekim nasamo. i, kad bolje razmislim, svi oni ljudi koji su me uspjeli zavoljeti i koji su me poželjeli upoznati, svi oni su moji Idoli. i žao mi je, ali Volim ih više od svega.
ne znam kako opisati u kakvom sam stanju trenutno. osjećam se poput leptira koji je, kad je napokon skupio hrabrosti, poletio prema nebu i svemiru da ih dohvati, a onda mu je netko oduzeo cijeli taj svemir u kojeg je toliko vjerovao. i sada lebdi u zraku i samo traži Neki put kojim bi mogao krenuti, Neki svemir, Neko nebo.
mogla bih reći da se osjećam izgubljeno, ali čak ni to nije prava riječ.
oduvijek sam poljubac smatrala nečim posebnim. svaki put kad upoznam osobu koja me privuče nečim, koja mi se učini tako zanimljivom, poželim ju poljubiti. i ne iz ljubavi, već samo da se povežem nekako s tom osobom.
upoznala sam tu jednu osobu. osjećam kako sva drhtim kada znam da ću ga vidjeti. i jednostavno ga poželim poljubiti jer nikad nisam upoznala osobu tako sličnu meni. i nisam se zaljubila, već ga samo želim poljubiti. samo to. želim ga poljubiti i želim ga upoznati.
kvragu. već dugo mi se nisu tresle ruke zbog nekog.
i tako poželim lupiti glavom o zid.
ja trenutno nisam Ja.
trenutno sam Idiot.
|
