sreća je relativna.

tražim osjećaj.
dok ga ne pronađem, slijepo gledam.
i nitko me ne vidi.
i nema me.




ja sam uvijek tu i ja uvijek odlazim.

želim osjećaj.
dok ga ne pronađem, ne vraćam se.

što manje toga ljudi imaju za reći, to više ljudi pričaju.
a ja se sada osjećam nekako obično. nije me briga za to.

kada učiniš sve što možeš za prijateljicu koja ti leži na srcu, kada joj pokloniš svoje srce, kada obećaš sama sebi da ćeš ju uvijek činiti sretnom.
kada činiš i ono što ti nije drago samo iz velike ljubavi prema njoj.
kada si sretna ako je ona sretna.
kada si uvijek uz nju kad joj je teško.
kada joj svaki dan pokazuješ koliko ju voliš i koliko ti je stalo zbog nje malim sitnicama.

kada ona to ne zna prepoznati.
kada njoj to više nije dovoljno.


kada zaboravi na puno stvari koje su ti važne.
kada ne pamti što joj govoriš, iako ti je stalo do toga da ona to zna.
kada joj daješ savjete samo kako bi joj pomogla jer je samo to ono najvažnije, a ona sve to odbaci i niti ne sasluša.
kada jako, ali zbilja jako osjećaš leptiriće u trbuhu i želiš vidjeti uzrok tomu samo nakratko, a ona to ne razumije i ne želi razumijeti i zamjera ti. a kada je ona osjećala ljubav prema nekome, ti si se radovala zbog nje.
kada odlučiš zanemariti sve to.

kada joj pokloniš nešto što misliš da bi joj se moglo svidjeti, nešto što nikad prije nije dobila, a ona umjesto hvala ti neizravno predbaci što dar nije bolji i veći. a ti si se zbilja potrudila oko toga.

kada se ti nađeš u teškoj situaciji, a čudiš se što te ona na trenutak tješi. a ne bi se trebala čuditi.
kada joj nekoliko puta zahvališ zbog toga.



kada shvatiš da te izgubila.
kada se želiš udaljiti od nje.
kada te ona okrivljuje zbog toga.

ne znaš kakav je to osjećaj.
jer možda nikad nisi bila u toj situaciji.
ne znam shvaćaš li da si me izgubila i da me već dugo nisi voljela kao nekad.
ne znam znaš li da ja ovo ne mogu sve na ovaj način reći naglas. ti me ne bi saslušala. a i ja bih vjerojatno zaplakala. a ne želim to. jer ja ne plačem. tako je oduvijek bilo.

a opet, meni je sada ipak žao za svaki put kada sam te povrijedila. kada sam učinila nešto ružno.
žao mi je za svaki put kada sam pogriješila. a to je bilo stalno. ja sam uvijek bila kriva i ja sam uvijek griješila.


zar ti ni sada nije jasno?

još jednom sam se zaljubila u Beatlese. i osjećam se tako predivno.

u srijedu smo ležali na travi i ljubili se puno puno. ajme.
i baš u tom trenutku smo baš mi bili djeca sreće. i ne poželim da je taj trenutak trajao duže nego što je jer je ovako jednostavno prekrasan. ali ipak želim te trenutke stvarati stalno iznova.

ležali smo na travi i sada mislim kako sam bila najsretnija osoba na svijetu tada.
i stavio mi je cvjetić u kosu. a onda smo se smijali.
i ja sam mu puhnula maslačak u kosu.




nedostaje mi sada.
o, zbilja mi jako nedostaje.
Buzz.

volim način na koji me nasmijava.


osjećam se tako sretno.
sretno sretno sretno.
ali ipak mi nedostaje.

grlim cijeli svijet.
nisam više ljuta.
a možda.