|
Ne znam što potiče ovakva moja razmišljanja, ali znam da ću za dva dana pitati samu sebe što mi je bilo.
Je li to možda zbog glazbe koju trenutno slušam, zbog netom proživljenih događaja, zbog osjećaja koji me u ovom trenutku potpuno ispunjavaju, zbog vremena, ili je to jednostavno zato što sam ja ovakva kakva jesam? Ne znam.
Što značim ljudima? Kad bi netko moje prijatelje pitao što ja predstavljam u njihovom životu, što bi oni rekli? Što bi Bolero kid rekla? A Prijateljica? A Ana? Prijatelj? Oni?
Kakva sam osoba? U čemu griješim? Što činim dobro? Jesam li posebna?
Sanjam čudne snove. Kada se probudim, skočim i pogledam na sat. Budim se sa strašnom glavoboljom. Ubija me... Često, čas prije nego što otvorim oči, čujem jedan poznati, umirujući glas kako mi govori: “Sve će biti okej. Sve će biti okej...” Čim čujem taj glas, smirim se i osjećam se sigurnom. Tko je taj koji me smiruje...?
Samo poželim da mi netko, s vremena na vrijeme, kaže kako sam mu baš nešto. Zapravo to želim čuti od njega. Samo od njega. Drugi mi to govore. A on? Zašto i on to ne kaže? Znam da mu nije lako izraziti osjećaje, ali ponekad...
Ja ne znam.
Neću sama sebe dovoditi do točke kada se zbunjeno i izgubljeno pitam tko sam i što sam. Neću to sebi dobustiti. Ali ova pitanja nisu te vrste...
Jesam li posebna?
Možda i jesam...
Poželim ga nazvati. Trebam li to učiniti? Ja ne znam. Ja opet ne znam... Treba mi odmor. Zbunjena sam. Osmijeh je uvijek prisutan.
boomp3.com
|
