|
U trenutku nadolazeće inspiracije, čovjek zastane i razmisli kako učiniti taj trenutak što dužim. To se, dakako, odnosi na radnog, umornog i izmučenog čovjeka. Ne znam je li to možda zbog mog cvijeta mladosti ili malih vrijednih stvari koje me navode da razmišljam na ovakav način, no u zadnjih nekoliko dana, a možda i sati, nastojim svim silama mog razvijenog i još uvijek, u nekim granicama, stabilnog psihičkog stanja izvući ono najbolje i pretvoriti taj trenutak inspiracije u trag u sjećanju.
Život je inspiracija.
siamese dream*
James je moja ljubav. Nadam se da ćemo se večeras opet vidjeti.
Trenutno slušam album Električnog orgazma, Distorzija. Već stvarno dugo nisam bila toliko oduševljena albumom. Preslušavam ga po cijele dane...
Natjecanje iz hrvatskog je dobro prošlo. Čak sam 84% testa točno riješila. Idem na županijsko. Možda bih se trebala ponositi.
Sutra idem na natjecanje u Italiju [mrzim to što se Italia na hrvatski piše Italija... zbilja ne shvaćam zašto je to tako.] i vraćam se u ponedjeljak. Bit će zabavno. Hoće, hoće. Ubrzo je i PH u Osijeku i tome se jako veselim.
Danas sam vidjela album koji se definitivno mora kupiti. The Cure – The Cure. Kako mu odoljeti?? 
Ošišala sam se. Zadovoljna sam, ali mislim da sam mogla biti i zadovoljnija.
You can't always get what you want.
Spike je ovaj vikend kod mene. Uveseljava me... Baš je kjut. Jako jako kjut. Opak je...
Prijatelju sam u ponedjeljak rekla:
E. znaš šta? -Volim te!
Odmah je, k'o iz topa, rekao: I ja tebe.
Jučer smo se vidjeli. Kao i obično, sjeli smo na onu klupicu na Trsatu. [zapravo smo sjeli na zidić nasuprot klupice i smrzavali se, ali to je manje bitno...] Pričali smo, kao i uvijek. Ja sam ga najmanje tri puta pitala kako je/što ima novoga kod njega, u njegovom životu. On mene nije nijednom. Očekuje da ja sama počnem pričati, a ja to jednostavno ne mogu. Ne mogu i ne mogu.
[Kako-si-ti su tri riječi. on ih nije bio izgovorio.]
Bila sam mu rekla kako želim da kaže tri riječi [Ja-te-volim su također tri riječi]. Zbijao je šale na to nekih pet minuta, a onda se napokon uozbiljio... Pitao je jesu li to dvije riječi [Kako-si su dvije riječi. Volim-te su dvije riječi.] Rekla sam mu da to mogu biti i dvije riječi.
p: Aha. A jesu li to možda: 'Volim te (mali poljubac) iskreno (poljubac u obraz) i jako (poljubac u obraz) i najviše na svijetu'?
sd*: *zbunj*
[to je zapravo malo više riječi. ali i te riječi su sasvim u redu. zar ne?]
Boji se da me ne razočara. Shvatio je da me voli onaj ponedjeljak. On to iskreno misli.
*rekao je*
Opet smo skupa. Presretna sam. Jako ga volim. I on jako voli mene. Ovaj put to neću tajiti pred ostalima... 
Na slici je moje štivo, buduće i sadašnje. Sada čitam Kraj djetinjstva. Nakon nje ne znam koju ću uzeti u ruke. Nije ni važno. Zar ne?
|
