Kad će me shvatiti?

Zašto se to meni događa??
stalno neki beed...TRI TJEDNA..znate vi što to je?
svaki dan vam je jeb. pa to je grrzono..nemogu vjerovat..a onda opet navečer kad moraš leći i zaspat..bacaju me pomisli na to..zašto toliko pomažem ljudima?zašto?pa zar ne bih trebala biti sama sebi najvažnija..ne,ja nisam takva...na žalost...uvijek sam tu,uvijek želim pomoći,ako znam kako uvijek ću pomoći...međutim sad,tri tjedna nikog nema....suze samo što mi nisu počele teći,više nemogu taj bed držat u sebi..moram ga više reći,moram ga pljunut iz sbee,sutra je škola,jedva čekam..želim ga vidjeti,želim ga pitat da li je još u bedu?da li si je kupio gitaru...želim čuti njegov glas....želim jednostavno s njim razgovarat...tako bi mu to sve rekla...tako bi mu to sve rekla,opet..opet mu reći da mi se sviđa..no ovaj put drugačije..ne samo ono da mi se sviđa,već da ga čak gledam na veći način,možda da osjećam nešto prema njemu...da...jednostavno...ali kad bi to sve bilo samo tako lako...
ne bih ni trenutka čekala,odmah bi mu sve rekla,snažno ga zagrlila i brijem da bih plakala...a već znam što bi se dogodilo sigurno bi odbio...sigurno...neznam!nisam više u ništa sigurna,baš sam sada napokon rekla frednici,blogerica TANA,poz.:)
da se osjećam samo...nemam nikoga...nema:(
zašto mi se to događa?pa nikome nisam nanjela zlo,nikog ne želim povrijedit..želim imati samo svoj život,živjeti sretno,imati prijatelje..ne nemogu..ima neko zlo koje me sprjećava,da..ima ga...svogudje postoji..pa i kod mene....čini mi se da je sve više gotvo....ajme osjećam se grozno,neznam što da vam kažem..u starom blogu nikad nisam pisal ovako duge postove..ali neznam svaki dan sve više i više volim ovaj blog,volim vas..i vaše blogove....neznam...vi ste mi jedina utjeha...volim vas!pronađte sreću,negdje se krije u vašim srcima,samo ga trebate dobro otvoriti...vidjet ćete pronaći ćete je!samo treba malo hrabrosti...kissam vas:(