nedjelja, 18.02.2007.
EVO JEDNA PRIČA
KLJUČ
Sretnem zimus Miru, svoju bivšu učenicu, sad studenticu. Iz nekadašnje stidljive debeljuce izrasla je u visoku i zgodnu djevojku; pametna je bila uvijek. Uživam dok je gledam.
Čavrljamo, prisjećamo se, smijemo se… A onda ona veli ozbiljno:»Joj, učiteljice, jadni mi s ovom novom ministricom…» Čudim se njenoj brizi:»Ta, hajde, što je tu strašno,netko mora biti ministar, sad ovaj ili onaj, što mi tu možemo..?»
«Ali, profesorica Tica, predavala je meni, Ani i Hrvoju u gimnaziji. I…zaključavala nas je, da znate!»
Zinula sam. Ostala sam bez teksta. Potpuno.
Priča tako meni Mira da ih je njena bivša profesorica, a sadašnja ministrica u nekoliko navrata zaključala u njihovu učionicu na trećem katu(!) jer su «bili nemogući» a zatim je otišla svojim poslom. Moje bivše đake! Srdžba me preplavljuje ali nastojim da Mira to ne vidi. Želim je utješiti. «Čuj, malena, što je tu je. Prošlo je, preživjeli ste, ne ponovilo se. Sad smo mi prosvjetari u gabuli, ali ne boj se, nas je malo teže zaključati.» Smije se. Rastajemo se uz nježan pozdrav.
* * *
Uživam na popodnevnoj kavici s frendicom iz djetinjstva. Kasno proljeće, krcata terasa ugodnog elitnog kafića u centru, u vlasništvu poznatog nogometaša.
Odlazim na šank po ključ toaleta. Unutra je baš ugodno hladno. Po izlasku iz WC-a, perem ruke i umivam znojno lice, obnavljam ruž. Ajoj, skoro sam zaboravila zaključati zahod. Sad ću. Gle, ova žena mi je poznata…Pa to je ministrica Tica! Čekaj, dat ću joj ključ…Ah, prekasno, već je ušla, al je brza!
Iznenada mi se pred očima ukaže ojađeno lice moje bivše učenice Mire. I Ane, i Hrvoja… O da, učinit ću to za svoje bivše đake, i za sve njene bivše đake, bogme hoću!
Osvrćem se. Nigdje nikoga, ni na hodniku. Brzo se išuljam i već zaključavam.
A onda uzimam mobitel i zovem Zvonka, starog znanca i kolegu, novinara koji, zgodne li podudarnosti, stanuje u blizini.
«Bok, Zvonac, ja sam. Jesi u Zagrebu? Odlično. Fotić imaš, jesi za akciju? Pazi, ovak': ak hoćeš ekskluzivnu fotku ministrice prosvjete zaključane u zahodu, doleti odma'! Imaš pet minuta, nakon toga ključ više nije kod mene…»
* * *
EPILOG
Prema svim izvorima informiranja, profesorica Tica konačno je odlepršala iz ministarske fotelje. Čini se da joj je odzvonilo. Bogu hvala.
Ali, jao! Sada je imenovana ravnateljicom iste one gimnazije gdje je radila prije promaknuća. Bilo kako bilo, to je svakako manje zlo nego vratiti je u razred među djecu.
Kako čujem od svojih bivših đaka, profesori i ostalo osoblje dotične gimnazije dobri su ljudi i sjajni predavači. Istina, njima sada neće biti lako ali vjerujem da će se snaći.
Konačno, i ured ravnatelja ima ključ, zar ne?
- 18:17 -
hihihi
na ovo sam naletila još prije par mjeseci, al tak je smiješno da ga moram podijelit s ljudima.........pišaona
- 18:09 -
srijeda, 14.02.2007.
e ovo još nisam vidjela.........
čovjek bi pomislio, da, koliko god mi imali predrasude prema Amerikancima, nisu baš TAKO GLUPI.....No, ovaj video je srušio sve rekorde svjetske gluposti.........
- 18:50 -
