srijeda, 30.06.2010.
Dvadesetdrugi tjedan
|
Datum (17., 18., 19.06.2010.)
22., 23., 24. trening, 2., 3., 4. trening malokalibarskom puškom.
Ovaj tjedan je bio bogat treninzima. Tri treninga u tri dana.  Pucao sam u jakni, s remnikom. Par riječi o postavljanju remnika. Dio remnika koji ide oko ruke treba stisnuti oko ruke onoliko koliko je moguće, a da ne stvara pritisak oko ruke, tj. stvara neugodu ili prekida cirkulaciju. Prednji dio remnika zakačiti na pušku i namjestiti stav i ruku koja pridržava pušku. Zatim prednji dio remnika treba stegnuti koliko god je moguće, a da ne stvara prevelik pritisak na ruci koja pridržava pušku. Remnik treba biti dovoljno čvrsto stegnut da stabilizira pušku u hvatu i osigura jednak otpor kretanju puške zbog trzaja pri opaljenju. Prilikom pucanja s remnikom imao sam problema s punjenjem puške. Morao sam spustiti pušku da bih vidio otvor cijevi u koji sam trebao ugurati metak. Obzirom da nije poželjno micati laktove (pogotovo lakat „prednje“ ruke) i micati pušku iz ramena, pokušavao sam puniti tako da sam lijevu podlakticu spuštao do točke kad sam mogao vidjeti otvor cijevi i desnom rukom ugurati metak unutra. No problem s tim je bio da mi je težina puške bila na zglobu lijeve ruke i jako brzo me je zglob počeo jako boljeti, a šaka trnuti. Pokušao sam i ubacivati metak u cijev bez da spuštam pušku i vidim otvor cijevi, te sam „na slijepo“ pokušao metkom napipati otvor cijevi i tako ubaciti metak unutra. No to isto nije bilo dobro rješenje jer sam previše vremena trošio dok nisam nekako napipao otvor cijevi. Ovo je bio velik problem na koji mi se požalio i jedan kolega, ali našao sam i rješenje za isti. Ispred otvora cijevi nalazi se i žlijeb u koji možemo staviti metak i pomicanjem zatvarača ubaciti metak u cijev. Ne moramo rukom staviti metak u cijev. Dovoljno je da otvorim zatvarač i u spomenuti žlijeb smjestim metak bez gledanja. Onda polako zatvaračem guram metak u cijev i ako osjetim otpor stanem (da se ne deformira zrno), popravim metak i dalje zatvaračem gurnem metak u cijev. Ovaj način mi funkcionira bez greške i bez mnogo napora.  Položaj šake koja pridržava pušku je još jedna vrlo važna stvar jer često mi se desi da mi zglob šake utrne ili me boli. Dodatan razlog za to može biti i remnik koji pritišće na zglob šake. Šaka koja pridržava pušku ne bi trebala biti savijena u zlobu već ispružena jer bi tako trebalo biti manje opterećenje oko zgloba i time manje bolova i neugode. Još nažalost nisam našao položaj šake koji uvijek koristim tako da ću na tome trebati još poraditi. Sada na mete i ostale komentare. 17.06.2010. Pucano je sa streljivom .22 LR S&B Standard. Puška je Crvena Zastava M56 .22LR. Pucali smo na „drvene“ mete. U biti to je velika šperploča na koju se stavi pištoljska meta i preko pištoljske mete meta za pušku. Dakle kada promašimo standardnu metu da vidimo gdje je pogodak otišao.  Prvih pet metaka je otišlo u samo podnožje mete za pušku. No nisu se nekako grupirali nego su bili više u obliku trokuta sa stranicama od 10 cm. Onda sam onako muški i od oka izvršio korekciju ciljnika za nekoliko crtica pa opet ispucao par komada da vidim da li treba još korigirati (nažalost nemam pojma koliko cm pomaka na meti bi jedan zarez ciljnika trebao napraviti). Na moju sreću bilo je dovoljno da 14 od preostalih 20 metaka završe u 7, 8, 9 i 10 !!! 5 metaka je zbog neke moje greške (koje još nisam svjestan, ali najvjerojatnije je bilo ciljanje u pitanju) završilo dalje u četvrtom kvadrantu Kartezijevog koordinatnog sustava  . Ovdje mi na broj fali jedan metak za koji nisam siguran da li sam promašio cijelu metu (a pištoljska meta nije mala tako da mi nekako ne leži ta mogućnost) ili sam ga smjestio kroz već postojeće veće rupe pa nije ostavio jasan trag. Sve skupa od 19 metaka koji su završili u meti (i znam gdje su pogodili) imam 132 kruga (69,5 %). Kad bih mogao izbaciti ovih 5 „zalutalih“ dobio bih 82,9 % no to je brojka o kojoj još mogu samo sanjati i ovo je rezultat sretnih okolnosti. Kad počnem tako gađati svaki put onda možemo pričati o napretku   U drugu metu je išlo „samo“ 18 metaka. Ovaj put je samo jedan završio u bijelom, ali se grupa ipak malo proširila van kruga 7. U 18 metaka sam skupio 125 krugova. 69,4% Nije loše, ali očito može i bolje.   18.06.2010. Pucano je sa streljivom .22 LR S&B Standard. Puška je Crvena Zastava M56 .22LR. Po običaju nakon dobrih rezultata dolaze nešto lošiji. Obzirom da jučerašnje rezultate smatram dobrima, ovi bi bili nešto lošiji. S druge strane možda je ovo jednostavno odraz nešto težih dana na poslu. Kako god bilo u 20 metaka jedan promašaj, jedna dvojka i ostalo u crno. 129 krugova od 200 mogućih. 64,5 %.  U slijedeću metu samo 10 metaka. 62 kruga i 62%.  19.06.2010. Pucano je sa streljivom .22 LR S&B Standard (prvih 20 komada) i SK Standard Plus (drugih 20 komada). Puška je Crvena Zastava M56 .22LR. Danas je zadnja priprema za natjecanje i zadnje dvije mete će biti pucane s municijom koja bi trebala biti bolja. Također, danas sam prešao s drvenih meta na limene kutije u koje se stavljaju trake meta i pomiču sa streljačkog mjesta pomoću gumbića. Zeleni gumb pomiče metu prema dolje, a crveni je može pomaknuti za koji centimetar gore. To je značilo i donekle promjenu točke ciljanja jer sam do sada ciljao u spoj mete za pušku i mete za pištolj. Sada bi točka ciljanja trebala biti donji rub limenog okvira, a meta bi trebala biti centrirana u tom okviru. Prva meta je bila grozno otpucana. Šarao sam po cijelom gornjem dijelu mete. Nakon osmog metka sam napravio korekciju dvije crtice prema dolje i spustio se ispod centra otprilike onoliko koliko sam prije bio iznad.
 39/100 = 39% Nakon zadnja dva metka na prošloj meti napravio sam korekciju za jednu crticu gore i onda me krenulo bolje. 
 76/100 = 76% Na trećoj meti sam prešao na Lapua Standard Plus streljivo (u biti SK Standard Plus, ali riječ je o istom streljivu). Bio sam vrlo zadovoljan ovom serijom. Pogotovo ovom grupicom devetki blizu centra. Štoviše, toliko sam se zanio da sam osmi metak vrlo dobro puknuo. 8 dolije lijevo. Jedino nisam primjetio da je bila u pitanju tuđa meta. 
 68/90 = 75,6% --- 76/100 = 76% --- 68/100 = 68% Zadnja meta je isto bila zadovoljavajuća. Malo sam grupu raširio vodoravno, ali nije strašno.
 77/100 = 77% Zaključak ova tri dana svodi se na slijedeće: 1. Paziti na pravilan stav i slijepu provjeru. 2. Pri ciljanju fokusirati prednji ciljnik. 3. Treba steći i zapamtiti sliku dobrog pogotka, tj. sliku ciljnika i mete prije okidanja tako da se ubuduće može okidati kad se stvori takva „dobra“ slika. 4. Pucati polako i smireno zbog pucanja, a ne rezultata. 5. Kad krenu dobri rezultati zapamtiti što se radi i na koji način, te prestati i pokušati ponoviti sve na isti način kako bi se opet postigao dobar rezultat. Dakle ponavljaju se iste stvari kao i za zračnu pušku  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
srijeda, 16.06.2010.
Dvadesetprvi tjedan
|
Datum (12.06.2010.)
Dvadesetprvi trening, prvi trening malokalibarskom puškom.
Na prošlom treningu smo prošli i dio sigurnosnih pravila koja se MORAJU poštovati na streljani s vatrenim oružjem. 1. Oružje ako nije u rukama i usmjereno prema meti, mora imati otvoren zatvarač. 2. Cijev uvijek mora biti okrenuta u sigurnom smjeru (prema meti ili u zrak ako prenosimo pušku). 3. U slučaju zastoja ne diramo oružje, već zovemo trenera ili osobu zaduženu za sigurnost na streljani (na natjecanju je vrlo važno ne repetirati ako je došlo do zastoja da sudac može odrediti uzrok zastoja). Pištolj se usmjeri ispruženom rukom koso prema dolje, a druga ruka se diže i njome dozivamo suca. Kad sudac dođe do nas, predajemo mu oružje u ruku. Pušku valjda držimo jednom rukom, a drugom dozivamo suca. Zastoj može biti uzrokovan zatajenjem streljiva (nedovoljno barutno punjenje, zatajenje inicijalne kapisle) ili zatajenjem oružja (metak nije dobro legao u ležište, puknuta udarna igla…) Osnovni principi sigurnosti, ciljanja i okidanja kod zračnog oružja vrijede i ovdje. Fokus na prednji ciljnik, ciljati pozicijom tijela i nježno okidati. Razlika je što MK pušku treba čvrsto primiti. No za to se ne koristi stisak ruke, nego remnik. Opis kako se zauzima ležeći stav za pucanje sam već stavio (tj. preuzeo s dozvolom autora odavde), ali eto ga svejedno opet (uz par mojih dodataka koje sam pokupio na treningu): Ležeći se stav čini jako jednostavnim no ima neke svoje zakonitosti koje treba poznavati i kojih se treba pridržavati. Jako je bitan lijevi lakat kod dešnjaka. Puška leži u lijevoj ruci tako, kada se gleda sa prednje strane, da tvori 90°u odnosu na tlo. Gledajući sa strane, kut ne smije biti manji od 30°. Dakle, lakat nije položen sa "špicom" na tlo jer je to iznimno bolno i uz to mala je dodirna površina sa tlom. Nepravilan stav je kada laktovi tvore sliku kao nogari snajpera ili mitraljeza. Tu su laktovi na "špicama" i to je jako bolno, strijelac ne može dugo izdržati u tom stavu. Op.a. Noge su raširene, a tijelo je pod kutom na liniju koja ide od ciljnika do mete. Lijevi lakat je uz gore navedeno, točka koja se ne pomjera. Oko njega se strijelac okreće po pravcu. Kao igla kod šestara. Kada se strijelac legne prema meti, zatvorenih očiju usmjeri pušku prema meti. Ukoliko je puška usmjerena u lijevo od mete, strijelac se okreće oko lijevog lakta u smjeru kazaljke na satu. Kao što je rečeno, središte vrtnje je upravo lijevi lakat. Pomicanja se vrše malo po malo sve dok nismo sigurni da smo u potpunosti u pravcu mete. Nakon postavljanja u pravac, Prelazimo u postavljanje po visini. Opet zatvorenih očiju usmjerimo pušku prema meti. Ukoliko je puška usmjerena ispod mete, moramo se osloniti na laktove i prste na stopalima te se kukovima pomaknuti unazad, "razvući" stav. Time diskretno podižemo pušku prema meti. Ukoliko je puška iznad mete, radimo obrnuto, kukove prenosimo prema meti što rezultira spuštanjem vrha puške. Naposljetku, dobro je "klikati" (okidati op. a.) na prazno (kod MK na čahuricu) kako bismo razvili osjećaj kontinuiranog okidanja bez pomicanja puške. Kada se počne pucati sa pravim metcima, pri recikliranju bitno je da se ili desni lakat ne pomjera s mjesta, ili da se uvijek vrati desni lakat na potpuno isto mjesto. Dakako, lijevi se lakat ne pomjera nipošto sa pozicije. Ukoliko se to iz bilo kojeg razloga desi, vraćamo se na slijepu provjeru. Slijepu provjeru je dobro raditi na svakih otpucanih 10 - 15 metaka. Pucao sam Crvenom Zastavom M56 .22LR, a streljivo je bilo Sellier & Bellot. Ne znam točno koje, ali imalo je mjedenu čahuru i dugo crno zrno. Nisam koristio streljačku jaknu pa stoga ni remnik. Svi pucnjevi su bili iz ruke. Od ostale opreme koristio sam rukavicu, blendu i durbin. Prije samog pucanja pokazan nam je rov i kako se postavljaju mete. Prvo smo zauzeli stav i onda smo prvo „klikali“ na čahuru. Ručica zatvarača se digne da se samo malo vrati unazad i opet spusti dolje i može se ponovo okidati. Zadatak nam je za početak bio malo se priviknuti na pušku, te zatim napraviti grupu i zanemariti gdje se grupa nalazi. Meni je cijelo vrijeme centar „grupe“ bio ispod mete (meta je bila na ogromnom papiru koji se nalazio na drvenoj podlozi), bez obzira na tri ili četiri korekcije (koje su očito bile premale). Sveukupno sam ispalio 30 metaka a na meti je završilo 17 ili 18 metaka (nisam siguran da li imam jednu ili dvije petice). Eto slike.  Lijepo i zanimljivo iskustvo. Definitivno ponoviti |
utorak, 15.06.2010.
Dvadesetprvi tjedan
|
Datum (10.06.2010.)
Dvadeseti trening, drugi trening zračnim pištoljem.
Današnji trening sam odradio bez dnevnika, no nisam ga odradio kako treba. Ispucao sam 100 dijabola, ali bez dovoljne koncentracije i pažnje. Nešto sam pokušavao, ali ne dovoljno… Barem tri ili četiri metka sam opalio „slučajno“, dakle greškom. I trener mi je rekao da malo sjednem i odmorim i da ne forsiram. Konkretna lekcija je bila pucaj, a nemoj razmišljati o pucanju, analizirati i željeti rezultate. Pucaj bez dodatnih opterećenja koja si sam stavljaš u glavu. Pretpostavljam da sam zato prošli put i napravio dobar rezultat, jer nisam razmišljao toliko o tome gdje pogađam, već sam razmišljao o tome kako držim pištolj i kako okidam. No možda mi je upravo ovakav podsjetnik trebao. Osim toga, evo još jedne pouke: Pištolj treba dignuti (umjereno) brzo, i sačuvati snagu. Polagano dizanje pištolja je nepotrebno gubljenje snage.  58/100 = 58%  122/200 = 61,1%  115/190 = 60,5% ili 115/200 = 57,5%  107/180 = 59,4% ili 107/200 = 53,5%  62/100 = 62%  66/100 = 66% Primijetio sam da mi se pogodci centriraju dva do tri cm lijevo od centra i pretpostavka je bila da je za to kriv način okidanja. Pokušao sam na kraju pomoću mete s vertikalnim crtama dobiti barem vertikalnu grupaciju po centru, ali već sam bio umoran valjda i od 10 metaka 6 je bilo u granicama a 4 vani…  Žao mi je što su treninzi s zračnim oružjem završili pa neću moći neko vrijeme isprobati da li je prvi trening bio rezultat slučajnosti ili drugi. Osim ako ne naručim IZH-46M… ne znam zašto, ali nekako sam se zagrijao za taj pištoljčić… |
četvrtak, 10.06.2010.
Dvadesetprvi tjedan
|
Datum (08.06.2010.)
Devetnaesti trening, prvi trening zračnim pištoljem. Morat ću početi voditi tablicu.
Obzirom da ovaj tjedan završava rad streljane i sezona zračnog oružja, a planirao sam na pištoljski turnir uskoro, bilo je krajnje vrijeme da se odradi pištoljski trening. Uglavnom nije bilo puno objašnjavanja. Važno je pri hvatu pištolja pritisnuti dio dlana između palca i kažiprsta (onaj mekani pregib kože) u dio ručke gdje se ručka spaja s gornjim dijelom pištolja (molio bih da mi sugerirate ispravne nazive jer sad mi stvarno ne padaju na pamet, a preumoran sam da bih išao googlati). Palac se stavlja paralelno s cijevi, kažiprst je rezerviran za okidanje, a ostala tri prsta se savijaju oko drške i to srednji prst najjače drži, a ostali nešto lakše. Spomenuto je da prsti trebaju biti nekako poravnati, ali samo kao referenca za stvari koje ćemo naknadno objašnjavati i učiti. Za sada samo osnove, a kasnije ćemo prolaziti detalje i nadograđivati, zato da ne bude previše informacija za prvi put. Pištolj se polako diže ispruženom rukom do pozicije za okidanje, cilja i okida. Ne smijem predugo ciljati jer mi ruka vrlo brzo počne „plesati“. Poslije okidanja zadržati malo i onda polako spustiti ruku. Neke stvari su slične pucanju s puškom. Treba fokusirati prednji ciljnik, napraviti slijepu provjeru stava na početku pucanja, zadržati kratko položaj nakon hitca… O stavu i položaju nogu i ramena nismo detaljizirali. Stao sam u prirodni lagano opušteni stav (dakle noge otprilike u širini ramena, okrenut prema meti pod nekakvim „polubočnim“ kutom tako da kad ruku podižem zatvorenih očiju nekakvim prirodnim putem uz najmanje napora, da završi otprilike u meti. Ja sam si taj položaj odredio tako da sam ispružio ruku i kažiprst i pomicanjem položaja nogu sam kažiprst usmjerio prema meti. Primijetio sam da se svi drugom rukom drže za remen, a pošto ga ja nisam imao strpao sam je u džep. Pročitao sam negdje da tu drugu ruku treba fiksirati, pa sam je fiksirao Prilikom punjenja pištolja (riječ je o Feinwerkbau Mod. 65) cijev treba osloniti na klupu ispred sebe, ruku u kojoj držimo pištolj ispružiti tako da nam zglob nije savijen, kako bismo štedjeli zglob i lakat, a drugom rukom nategnemo polugu za napinjanje do kraja. Na poluzi postoji mala „kočnica“ za osiguravanje poluge koju treba pritisnuti kako bi se poluga mogla povući. Ubacimo metak u cijev i vratimo polugu za napinjanje. Ako se poluga ne da vratiti u prvobitnu poziciju, vjerojatno nismo nategnuli do kraja pa treba ponoviti napinjanje. Mislim da je to od uvoda sve. Prvu stvar koju sam pogriješio i primijetio tek nakon par pogodaka je sjenilo koje sam stavio onako kako ga inače stavljam kad pucam puškom. Tek kasnije sam primijetio da ga moram postaviti u drugi položaj. Uglavnom počeo sam pucati i prva stvar koja me je malo iznenadila je to što nisam mogao poravnati prednji i stražnji ciljnik. Tu je vjerojatno veliku ulogu imala i činjenica da nisam dobro postavio sjenilo za oko pa sam u biti gledao s oba oka, a ne jednim. Prednji ciljnik je dosta deblji i nema se vremena paziti na poravnanje ciljnika i mete, već se mora relativno brzo okidati. Tu sam se odmah sjetio da moram fokusirati prednji ciljnik, pa sam nakon par metaka počeo odmah pri dizanju pištolja fokusirati prednji ciljnik tako da kad dođe pred metu već imam fokus na njemu. Čini mi se da u završnoj fazi ciljanja prebacim fokus na samu metu da vidim gdje ciljam. Ali to još moram provjeriti i ispraviti. Okidanje je isto novo iskustvo. Okidač je mnogo osjetljiviji nego na pušci i za sad mi se još čini da će okinuti ako ga krivo pogledam  . Naravno dok se ne naviknem na lakše okidanje. Drugi problem kod okidanja mi je bio što je okidač preblizu drške pa mi je malo čudno okidati jagodicom prsta. Kažiprst mi dosta viri van i u malo je čudnom položaju, tako da sam prvih par hitaca okidao zglobom ili dijelom malo iza zgloba. Prilikom ciljanja pri podizanju ruke malo više dignem ruku tako da je ciljnik malo iznad sredine mete, pa onda polako spuštam do točke ciljanja i okidanja. Također treba održati miran stav i prilikom ciljanja ponekad se malo nagnem unazad kako bih podignuo ciljnik u zadnjoj fazi (dakle da ne koristim snagu ruke) ako sam previše spustio ruku. Ne znam kako bi težina trebala biti raspoređena na nogama, ali primijetio sam da mi je prednja noga (desna) dosta umornija od stražnje (lijeve).Nakon prvih par hitaca trener je korigirao ciljnike i ispravio mi je točku ciljanja. Kod pištolja treba ciljati u točku koja je u vertikali centra, a u visini između kruga 4 i 5.. Ja sam inicijalno ciljao nešto više. Korekcija ciljnika po visini se radi po pravilu desne ruke (dakle dole je u smjeru kazaljke na satu, a gore suprotno u smjeru kazaljke na satu). Na šarafiću na pištolju oznake pokazuju suprotno ??? (T-tief - dolje H-hoch – gore. Ili ja nešto krivo tumačim). Ajmo mi na pucanje i rezultate. Prvih par i ne brojim, ali začudilo me da sam uspio i cijelu metu fulati (a nisam imao osjećaj da sam nešto strašno felšao). Uglavnom nakon prvih par dijabola došlo je do korekcije ciljnika i ja sam primijetio da imam problema s fokusiranjem ciljnika, čemu je bio uzrok krivo postavljeno sjenilo. Uglavnom pomaknuo sam kartončić skoro do kraja uz nos i onda su stvari krenule na bolje  Eto i dnevnika.
 83/170 = 49% Eto rasipanje je prisutno, ali više od pola hitaca je završilo po vertikali blizu centra. Slijedećih 20 hitaca se polako približilo centru pa je samo 7 završilo van crnog.
 142/200 = 71% I zadnja meta, moj ponos i dika…  Možda bi i zadnja dva hitca bila u crnom da nisu rekli da je kraj treniga i da polako završavamo, pa sam „požurio“.
 80/100 = 80% Uglavnom pao je i komentar da bih možda trebao trenirati pištolj umjesto puške, ali puška mi je zasada nekako draža. Iako mislim nastaviti i jedno i druga a težište prebacivati ovisno o terminima natjecanja i sličnim stvarima. Jedino što mogu reći da za prvi put što držim pištolj i pucam iz njega nisam nezadovoljan.  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
srijeda, 09.06.2010.
Dvadeseti tjedan
|
Datum (01.06.2010.)
Osamnaesti trening. Prema planu, trening sam započeo s „blank“ metama. Prvo horizontalna pa onda vertikalna. No dobio sam i savjet da počinjem prvo s vertikalnom pa tek onda s horizontalnom jer je lakše pozicionirati ciljnik na vertikalnu os centra nego na horizontalnu. Kolega mi je rekao da on fokusira prednji ciljnik dok spušta pušku prema meti pa kad se ciljnik poklopi s metom, već je fokusiran. Obzirom da kolega ima bolje rezultate od mene, možda bi to trebalo također uključiti u proces ciljanja. Zasada to još ne mogu iskoristiti jer prije svakog hitca pušku postavljam u položaj zatvorenih očiju i vizualiziram proces okidanja i vršim „slijepu provjeru“. Horizontalna meta je ujedno i zagrijavanje pa nisam jako nezadovoljan (a ni zadovoljan). Pogodak ispod crte je bio nisko zbog greške koju sam odmah primijetio. Problemi su bili već uobičajeni: zadržavanje fokusa na prednjem ciljniku, jasna slika, okidanje, miran stav.  Vertikalna meta je nešto bolja. Očito da je lakše pogoditi vertikalu nego horizontalu. Moram spomenuti da je prvi pogodak je bio čista desetka. Da je meta slučajno bila okrenuta na drugu stranu vjerojatno bih pogodio rub crnog. Grupa se smanjuje i nisam nezadovoljan. Napokon sam krenuo na R-4 metu i prva dva hitca su bila toliko loša da sam odmah promijenio metu i počeo ispočetka.  3/20 = 15% Druga prva meta je ipak ispala bolje, ali još uvijek nedovoljno dobro. Smeta me što je jedan hitac opaljen slučajno dok sam tek pokušavao dobiti sliku mete.… Moram puno poraditi na kontroli okidača jer nije nimalo dobro da puška puca a da ja to nisam htio  Dodatan dokaz je i 0 zbog trzaja kod okidanja.Eto i dnevnika da ja puno ne tupim.
 46/100 = 46% Zadnja meta je bila na tragu prve. Od 5 hitaca dva dobra pogotka, a ostala tri su mogla biti i bolja da pripazim na okidanje i popravim koncentraciju. Veseli me što kad sve dobro odradim, okinem 8 ili 9. Dakle stekao sam ideju kako treba odraditi proces za pogađanje devetke i sad ga trebam samo dovoljno uvježbati (i popraviti i unaprijediti, naravno) da ga mogu često ponaviti.
 27/50 = 54% Ovaj trening sam pucao polako bez osjećaja da moram ispucati što više dijabola da bih bolje istrenirao cijeli proces. Eto još jednog koraka naprijed. Napravio sam si malu aplikaciju za mjerenje vremena pa ću uskoro nadam se poraditi i na tajmingu okidanja. Za kraj samo da još dodam da se javio kolega koji je napisao članak o osnovama stava i tehnikama ciljanja i okidanja (a koji sam spomenuo kod opisa 16. tjedna) i dao mi dozvolu za objavu njegovog članka. Članak je napisao g. Nenad Nemec-aktivni natjecatelj Evo nešto malo ću napisati o osnovama stava i tehnikama nišanjenja i opaljenja 1. STAV (ovo kaj opisujem je za dešnjake, za ljevake je sve obrnuto) Prvo da napomenem da razlikujemo dvije vrste stavova, a to su VANJSKI i UNUTARNJI stav. Vanjski stav, kao sto mu i sam naziv veli, je stav koji se vidi golim okom, tj. stav koji strijelac zauzima prilikom dolaska na liniju gađanja. U pravilu, taj se stav zauzima na način da strijelac raširi stopala do širine ramena sa stopalima blago zakrenutima prema van (palac lijeve noge gleda na otprilike na 10.30 ili 11 sati a palac desene na 13 ili 13.30 sati). Prilikom zauzimanja vanjskog stava strijelac se orijentira prema samom centru mete, tj. poželjno je da, ako povučemo zamišljenu liniju od centra mete do strijelca, da ta linija prolazi okomito po sredini stopala. Nakon što smo otprilike zauzeli stav, uzme se puška, stavi u rame, te se zatvorenih očiju nanišani u metu. Kad osjetiš da se puška dovoljno umirila i da bi unutar slijedećih 5-8 sek. nastupilo opaljenje, otvoriš oči i pogledaš kroz nišan gdje puška stoji u odnosu na metu (to ponoviti jedno 3-5 puta) Ako puška nije u meti, tj. stoji lijevo ili desno od mete, potrebno je korigirati stav pomicanjem naprijed ili natrag ovisno o tome gdje je puška početno stajala. Nakon korekcije sve ponoviti ponovno zatvorenih očiju, dok se ne postigne da je puška u meti. Ovo je ujedno i najvažniji dio kod zauzimanja stava, jer ako se zauzme stav da puška nije centrirana s metom, dolazi, prilikom nišanjenja, do naprezanja mišića u podlaktici lijeve ruke, kojom nastojimo dovući pušku u centar i samim tim do nemirnije ruke i većeg "plesanja" puške što, naravno rezultira, slabijim pogodcima (moram napomenuti da se u to ne računa lovački način držanja puške (koji nema veze sa natjecateljskim streljaštvom) da je lakat lijeve ruke prilikom nišanjenja u zraku, već je lakat lijeve ruje naslonjen uz tijelo jedno 10-15 cm iznad lijevog kuka) Slijedeće na što se obraća pozornost u stavu su kukovi. Bitno je da se kukovi, već prilikom stavljanja puške u rame, blago gurnu prema van (gurneš guzicu malo prema naprijed) Time se dobiva da se lagano zategnu mišići listova a i koljena se isto lagano zategnu ( Koljena su isto vrlo bitan faktor kod stabilnosti, poželjno je da su blago zategnuta). Time se prilično dobiva na stabilnosti, tj. smanjuje se ljuljanje cijelog tijela naprijed-natrag. Unutarnji stav, je stav u kojem se nastoji postići da se obrati pozornost na napetost-opuštenost mišića tj. da to bude uvijek isto svaki put kad se nišani. Ja ću ukratko opisati način na koji ja zauzimam unutarnji stav jer se dosta razlikuje od strijelca do strijelca. Kad stavim pušku u rame, ne naslonim glavu odmah na pušku i počnem nišaniti, već gledam prema naprijed, i mislima počnem prolaziti od stopala pa sve do glave. Znači, u nekih 9-13 sek. dovodim (provjeravam) određene grupe mišića u određeno stanje opuštenosti odnosno napetosti počevši sa stopalima završivši sa vratom. Nakon toga naslanjam glavu na pušku i tu počne nišanjenje. Inače unutarnji stav je za naprednije strijelce, i početnici nemaju baš neke koristi od njega jer još nemaju filing za isti. Stiče se treningom. 2. KONCENTRACIJA Jedan od najbitnijih faktora u streljaštvu. Znači biti prisutan i usmjeren duhom na svaki metak koji se opaljuje. Moj proces koncentracije izgleda otprilike ovako Prije nego što dignem pušku, u glavi lagano odradim sve radnje koje slijede. Znači od samog dizanja puške, provjere unutarnjeg stava, nišanjenja, povlačenja okidača, opaljenja, zadržavanja puške i tijela u stavu nakon opaljenja pa do same vizualizacije pogotka koji je uvijek 10. Znači, nakon što sam u glavi već ispalio metak, tek tada podižem pušku i nastojim ponoviti sve ove radnje. Meni osobno, koncentracija postiže maksimum u trenutku opaljenja. Nakon ispaljenog metka, još jednom u glavi prolazim sve kaj sam odradio i pokušavam naći grešku, ako se desila odnosno zapamtiti ono što je dobro napravljeno. 3. NIŠANJENJE I OKIDANJE Sam proces nišanjenja bi podijelio u 3 faze vrlo gruba, gruba i fina faza nišanjenja. 1. vrlo grubo nišanjenje (ne gleda se preko nišana), je kad se digne puška, stavi u rame i prilikom provjere unutarnjeg stava, drži prema meti i prilikom podešavanja unutarnjeg stava ujedno se vrši i proces nišanjenja, tj. puška je u meti. Naravno da ovo podrazumijeva da je strijelac zauzeo i korigirao stav kao što sam opisao. Disanje normalno, prst nije na okidaču. 2. grubo nišanjenje nastupa kad se glava prisloni pušci i počne gledati kroz nišan (poželjno je da u tom trenutku nišan bude u gornjem dijelu mete zbog toga što je puno lakše spustiti pušku do centra, nego da je puška ispod centra i da je se mora dizati, jer tu ponovno dolazi do napetosti mišića podlaktice i do nemirnoće puške. Disanje kraće i pliće, prst je u laganom kontaktu s okidačem, tj ako puška ima koljeno prst se lagano povlači do koljena 3. fino nišanjenje, kad smo nišan dobili otprilike malo iznad centra, lagano se izdahne zrak toliko da nišan sjedne u centar, zaustavi disanje i započinje se fino nišanjenje koje traje 5- max. 10 sek. unutar kojeg mora doći do opaljenja. Naravno prilikom finog nišanjenja potrebno je biti koncentriran na prst na okidaču koji je sada u takvom kontaktu s okidačem da i najmanje povećanje pritiska prsta na okidač izaziva opaljenje. I najbitnije od svega je da se opaljenje desi praktički podsvjesno na način da te puška iznenadi kad opali. Najgore je kad vidiš da puška stoji mirno u centru i onda pokušaš opaliti svjesno, naglo povećavajući pritisak na okidač. To obično završava lošim pogotkom najčešće desno od centra. Nakon opaljenja bitno je zadržati prst u toj poziciji, a ne da se prst naglo vraća natrag i ispružuje. Bitno je shvatiti da su fino nišanjenje i opaljenje 2 procesa povezana u jedno od kojeg se jedan mora izvesti gotovo podsvjesno, a to je opaljenje. Stoga je potrebno na treninzima puno puno puno puno vremena posvetiti samom procesu okidanja. Ja znam trenirati zatvorenih očiju tako, da mi je sva koncentracija usmjerena samo na kontakt prsta s okidačem i na samo opaljenje. 4. ZADRŽAVANJE STAVA NAKON OPALJENJA ILI FOLLOW-THRU Također, vrlo bitno za streljaštvo. Naime kad se opali hitac, stav u cjelini, misli, koncentracija i prst na okidaču ostaju isti još nekih 2-3 sekunde. Nakon toga se spušta puška, i povlači meta. Što se time dobiva, kao prvo može se odmah uočiti neka greška u stavu, opaljenju nišanjenju, ako se to ne prakticira može se desiti da ti koncentracija padne prije opaljenja što rezultira najčešće lošim pogotkom. I još jedna vrlo bitna stvar u streljaštvu na koju svi vole zaboravit je da se ne mora ispaliti svaki hitac iz prve. Ako puška ne stoji dobro, pomicanja su prevelika, ponestaje ti zraka, fino odložiš pušku, udahneš 2-3 puta dublje da dobiješ dosta kisika, malo odmoriš mišiće i počinjemo ponovno od koncentracije preko unutarnjeg stava do nišanjenja i opaljenja. Evo ukratko bi to bile one najosnovnije osnove što se tiče samog streljaštva. Nadam se da nisam previše komplicirao i da će ovo biti od neke koristi za onog tko si da truda i pročita post. Ako netko ima bilo kakvo pitanje ili mu nešto nije jasno od ovog kaj sam napisao slobodno me kontaktira. Članak možete naći i na Osnove stava i tehnike okidanja. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
petak, 04.06.2010.
Devetnaesti tjedan
|
Datum (25.05.2010.)
Sedamnaesti trening. Nakon prošlog treninga sam odlučio svaki trening započinjati praznim metama. Pa krenimo redom. Prvo horizontalna crta koja bi trebala omogućiti da mi svi hitci budu iste visine. Dva pogotka koja su na crti su rezultat preniskog ciljanja. Ostali su rezultat mojeg šaranja po meti.  Vertikalna meta je išla malo lakše. Ova tri pogotka po desnoj crti su uzrokovana pomicanjem u desno prije samog okidanja i za vrijeme okidanja. Primjetio sam da ima tendenciju zanijeti pušku u desno, pogotovo kad pokušavam „čvršće“ stisnuti kundak u rame. Ostali pogodci i nisu tako strašno porazbacani po vertikali. Još nije dovoljno dobro za postizanje rezultata, ali malim koracima isto idemo prema naprijed…  Prva meta „za ocjenu“ nije bila sjajna. Prvi hitac je okinuo dok još nisam dobro ni naciljao. Totalno iznenađenje. Primjećujem da mi se u zadnje vrijeme dešavaju ovakvi propusti i da moram malo pripaziti na to, te dosta poraditi na okidanju. Čudom sam pogodio metu 2 u 11. Nakon toga su zaredali 3 u 1, pa 1 u 6 i napokon polupristojno 6 u 3. No već slijedeći hitac me vratio na stari put 0 u 5.  12/50 = 24%  Vidio sam da od ovakvog rada nema kruha (samo pritisak bez koncentracije) i opet sam pripazio da prije svakog hitca pripazim na fokusiranje ciljnika, kontroliram okidanje i pokušam koliko-toliko održati stav i zamisliti proces okidanja i pogotka.
Napredak je vidljiv iz aviona, a osim osmice i devetke veseli me i dobro predviđeni treći pogodak.  30/50 = 60% Ohrabren poboljšanjem krećem dalje… priprema stava, stavljam pušku u rame, zatvaram oči i zamišljam pogodak dok spuštam pušku. Otvaram oči, fokusiram prednji ciljnik, sklapam sliku, okidam… dobar osjećaj… Cener u dva !!! Ponavljam cijelu priču. Priprema, puška u rame, zatvorene oči i zamišljanje… 9 u 6 !!! (ili je možda i desetka ali mogu odrediti zbog prethodne rupe…)  Uh, hvata me trema, polako se povećava pritisak… ipak je to drugi dobar pogodak primjenom iste metode i sad se sve više bojim da ću zeznuti. Treća sreća… Devet u 8 !!! No tu me je već savladala trema da ću fulati koliko god se ja zavaravao i smirivao. Četvrti i peti hitac 4 u 12 i 3 u 6 su rezultat moje blage nervoze i treme. No ova prva tri pogotka ovako lijepo zgusnuta oko centra mi vraćaju samopouzdanje poljuljano krizom u proteklih mjesec i pol.  35/50 = 70% Šesta meta nije bila toliko dobra kao prethodna, ali obzirom na prijašnje bisere još uvijek jako solidna.
 29/50 = 58% Zaključak: Svaki slijedeći trening počinjati praznim metama. Dobro za zagrijavanje, dobro za vježbanje fokusa, ne ruši moral toliko kao prave mete… Obavezno obratiti više pažnje na cijeli proces pripreme. Paziti na zauzimanje stava i slijepu provjeru, zamisliti sliku mete prije okidanja i pogodak, fokusirati prednji ciljnik, sliku uhvatiti u kratkom vremenu i okinuti. Pripaziti na okidanje! Ako nešto ne ide kako bi trebalo spustiti pušku. Eto, ima sad još otvorenih pitanja koja treba riješiti (npr. Ako spustim pušku dva puta za redom, treći put je već prisutan pritisak…, paziti na zanošenje udesno prilikom okidanja itd.), no ima jedna izreka (a i pjesmica) „todo mundo tem seu tempo“. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Osamnaesti tjedan
|
Datum (18.05.2010.)
Šesnaesti trening. Stigla mi je i vlastita rukavica tako da ću ubuduće uvijek pucati istom rukavicom. Možda mi je malčice velika, ali tako je to kad se kupuje preko interneta. Manji broj bi mi možda bio premali, no obzirom da nisam mogao probati, nikad neću znati Počeo sam uobičajeno s pripremom stava i bio uvjeren da će prvi hitac biti 7 u 6 sati. No rupe na meti nigdje nije bilo  To mi se dugo nije desilo. No da ne dosađujem sa analizom eto dnevnika.
 34/100 = 34% Sve ovo je bilo dosta nisko, a primijetio sam da imam problema s fokusiranjem prednjeg nišana pa sam dobio savjet da stavim kapu šiltericu kako bih spriječio da mi svjetlost sa stropa utječe na fokusiranje ciljnika.  Drugu metu sam otpucao bez vraćanja. Htio sam vidjeti kakvi rezultati će biti. 9, 7, 5, 4, 2. 54% Dvije oko centra tri raspršeno iznad. Nije dobro… mora bolje.  27/50 = 54% Treća meto isto 5 komada bez vraćanja. Tri šestice, petica i nula… Bodovno gledano nije dobro, ali tri hitca su jedan „blizu“ drugoga ispod centra a dva su raspršena. Ipak ima nade.  23/50 = 46% Obzirom da su mi rezultati već duže vrijeme raspršeni i da imam problema s fokusiranjem prednjeg ciljnika i centriranjem prednjeg ciljnika u utoru stražnjeg ciljnika, trener je odlučio da se vratimo malo osnovama. Prazna meta samo sa horizontalnom crtom. Super za korigiranje tehnike ciljanja. Točno po centru mi je jedan hitac otišao nisko, a drugi visoko. Prilikom ciljanja sam u oba slučaja ciljao malo niže i malo više nego obično. Ostali hitci pokazuju oscilacije….  Slijedeća meta je malo suzila grupe po širini, ali je vertikalni raspon povećan. Mala grupa od tri dijabole me ne tješi obzirom da je poanta vježbe bila postići sličnu visinu pogodaka.  Zadnja meta pokazuje napredak u grupiranju i da nije bilo jednog zalutalog hitca (kad sam pucao znao sam da će biti promašaj) imao bi lijepu grupicu koja bi cijela bila u crnom. Nema veze, glavno je da se napreduje.  Nažalost prošlo je već mnogo vremena od treninga do trenutka pisanja, pa sam zaboravio o koji m smo detaljima još pričali taj dan. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
