Kako promašiti devetku

Datum (23.03.2010.)

Večeras je također bio naglasak na pripremi za natjecanje. U biti naglaska nije bilo, samo sam došao i počeo pucati. Zna se što se radi i zašto
Po dolasku sam već uvježbano pripremio „radno“ mjesto. Puška kraj aparata za mete, odvojeno 6 komada meta, streljački dnevnik, kemijska, marker i nešto dijabola.
Prije samog pucanja zauzimanje „slijepog stava“ i par vježbica ciljanja, disanja i okidanja.
Cilj ovog treninga mi je bio obratiti što više pažnje na fokusiranje prednjeg ciljnika i ravnomjerno okidanje.
Prvu metu sam proglasio „probnom“ iako mi se čini da na treningu to baš i nema puno veze.
Prvi hitac je prošao dobro. Očekivao sam 9 u 6, ali bilo je 7 u 8.
Ohrabren nelošim početkom drugi pogodak sam očekivao u 7 gore desno. No obzirom da nisam smirio prednji ciljnik prije okidanja (barem se tješim da je to bio razlog) pogodak je završio visoko 1 u 12.
Treći pogodak je otišao u potpuno suprotnom smjeru 2 u 6 (pogodak desno). Nemam objašnjenja zašto.
Nakon toga sam očekivao četvrti hitac 6 u 5. Fulao sam smjer dijagonalno jer je pogodak bio 6 u 11.
Peti hitac je bio totalan promašaj. 0 u 6. Opet sam nešto zabrljao, ali ne znam što.
Šesti hitac je trebao biti 6 u 6. Primijetio sam da sam ciljao prenisko, ali nisam stekao dojam da sam toliko nisko ciljao. Pogodak je bio malo više od prethodnog, ali još uvijek 0 u6.
Sedmi hitac nisam ni pogađao gdje će biti obzirom na postignuto šarenilo na meti. Očito da sam nešto dobro napravio jer je pogodak bio 9 u 12.
Osmi hitac sam cimnuo udesno prilikom okidanja i vidio sam promašaj prije nego sam privukao metu. 0 u 4.
Deveti hitac isto nije uspio. Primijetio sam da sam fokusirao metu umjesto prednjeg ciljnika. No prije kad sam radio tu grešku, nisam toliko promašio. 2 u 6 sati (lijeva dvojka).
Deseti hitac sam pokušao odraditi po PS-u i k tome polako povlačiti okidač da me hitac iznenadi. Polako sam okidao pritom pokušavajući što manje plesati ciljnikom po meti i zadržati sliku cilja. Uspio sam, okidanje me iznenadilo. Mislio sam da će pogodak biti 6 u 5, ali pogodio sam 7 u 7. Nije loše

Rezultat: 34 od 100
Druga serija je bila nešto bolja.
Prvi hitac je bio 7 u 3. Nakon okidanja cijev mi je otišla udesno.
Drugi hitac mi je fokus na prednji ciljnik bio OK (da ne kažem super) i uspio sam nekako uloviti sliku. Jedino mi je okidanje bilo malo „tvrdo“. Pogodak je bio 9 dolje lijevo.
Treći hitac sam opet lijepo fokusirao prednji ciljnik, opet sam uhvatio lijepu sliku i opet sam forsirao okidanje. Pogodio sam 7 u 11.
Svidjelo mi se ovako fokusirati pa sam i četvrti hitac lijepo fokusirao, uhvatio lijepu sliku i opet forsirao okidanje. Ovo „forsiranje“ okidanja znači da uložim malo više snage prsta kako bi što prije okinuo kad uhvatim sliku. Dakle još nema govora o „iznenađivanju“. Jedino što me iznenadilo je pogodak u centar. Desetka prema gore desno koja je odnijela cijeli centar.
Peti hitac sam predugo ciljao i okinuo sam dok sam ciljao malo dolje i lijevo. Mislio sam da sam pogodio 4 u 8 (dakle lijevo i dolje), ali pogodak je bio 6 u 12 (po centru ali previsoko). Još uvijek me zbunjuju slučajevi kad ne napravim neku jako primjetnu grešku, ali „jako“ pogriješim u predviđanju smjera gdje će pogodak završiti.
Iako počnem fokusirati prednji ciljnik, ponekad mi fokus ode na metu. Tako je bilo i kod šestog hitca. Uz to sam ciljao prenisko i očekivao sam 4 u 7. Pogodak je bio 6 u 9.
Sedmi hitac sam ciljao malo previsoko i tako je otišao i pogodak. 8 u 12, vrlo dobro.
Kod osmog hitca sam napravio glupu grešku. Nekako nisam primio pušku kako treba… nekako labavo i nestabilno. Uglavnom pri okidanju puška je otišla desno iz hvata (da ne kažem pala iz hvata) i mislio sam da ću barem pogoditi 1 u 3 (čak mislim da sam i vidio promašaj). Pogodak je bio 0 u 4.
Zbog ovog propusta sam odlučio deveti hitac napraviti kako se spada. Provjera stava, puška u rame, okidač do koljena, slika mete, fokus na prednji ciljnik, disanje i mislio sam da će biti barem 8 u 6. Pogodak je bio 9 u 2. Ja zadovoljan (pogotovo fokusom na prednji ciljnik).
E tu su počeli problemi. Deseti hitac nikako da okinem. Spustio sam pušku jedno tri puta. Svaki puta nešto smeta i ne okidam dok se puška ne počne previše ljuljati, ili dok se ja ne počnem ljuljati. Već sam pomislio pucati pod bilo koju cijenu, pa kud puklo da puklo… samo da idem dalje. Valjda 5 ili 10 minuta nisam okinuo. Maknuo sam se iz položaja i vratio, sve provjerio, ali nikako. Primijetio sam ovdje da mi iz stražnjeg ciljnika viri i „štift“ kojim se ciljnik drži na pušci... još i to … no to ćemo rješavati nakon hitca. Onda je trener prekinuo ovu muku, vidio da ja mislim ozbiljno otpucati ovu seriju obzirom da je u bijelom bila samo jedna rupa koja je uzrokovana krajnjom nepažnjom (i kao takva bi trebala biti dvostruko sankcionirana) i pozvao me da isprobam kolekciju kaputića za natjecanja - sezona ljeto 2010 pri udaljavanja s mjesta odložio sam pušku i otvorio je… Sjetite se pravila sigurnosti. Ne ostavljati napunjenu pušku spremnu za pucanje na streljačkom mjestu!!!
Kaputići su ipak bili krojeni za adolescente a ne muškarce na koji se ne srame pokazati svoju zrelost (čitaj: nisam ih mogao zakopčati ), pa sam se morao zadovoljiti modelom iz prošlogodišnje kolekcije. Moram priznati da nisam očekivao (niti se nadao, niti priželjkivao) da ću pucati u skorije vrijeme u propisanoj opremi. Nekako sam se nadao vulgaris pristupu, onako „s nogu“ i „u prolazu“. Valjda bih tako imao više isprika za pravdanje neuspjeha No kud svi turci tud i mali Mujo. Bit ću u kaputiću.
Vratimo se nazad na seriju tj. završetak iste. Deseti hitac još čeka na liniji. Oblačim kaputić, kopćam par gumbića i pokušavam namjestiti pušku. Prvo ne mogu naći točku za kundak u ramenu. Kaput mi nekako čudan i pomalo smeta. Srećom nije ljeto. Nekako se pomalo privikavam i nalazim položaj za pucanje… i pucam. Od pogotka ni „p“. Gledam označene rubove ostalih rupa i ne nalazim vidljive tragove prolaska dijabole. Da nije serija bila ovako dobra pomislio bih da sam fulao cijelu metu. Tako nešto mi se desilo samo na prvom i drugom treningu… Da li je moguće da je zadnja dijabola prošla kroz rupu koju je napravila grupa koju čine desetka i dvije osmice? Da nije treća serija počela kako je počela, čvrsto bih vjerovao u ovu soluciju. No sad već polako pomišljam da sam stvarno „promašio cili balun“.

Rezultat: 62 od 100 ili 71 od 100 ???

Prije nastavka s trećom serijom otišao sam do trenera da riješimo problem „štifta“ koji viri iz zadnjeg ciljnika.
Riješili smo to na brzinu i pripremim se ja za prvi hitac. Priprema u redu, fokus u redu, okidanje OK, a kad tamo 0 u 11 ??? . Nije mi jasno. Stvarno ne mogu reći da sam primijetio da sam nešto sfušao. Reko' možda sam stvarno nešto fulao bezveze a da nisam ni primjetio. Ajmo opet.
Drugi hitac isto (prosječno) dobro odrađen i pogađa 2 u 12 !!! Ne vjerujem. Sigurno je kriv ciljnik što smo popravljali ili je do jakne. Hoću li zvati trenera ili neću… ? Neću odmah. „Dvoje su društvo, troje su grupa“ Ajmo još jednog pa da bar mogu reći da imam neku grupu koja je visoko.
Opet forsiram fokus na prednji ciljnik i treći hitac je 4 u 2. Nije dobro, ali nije ni blizu prethodan dva. Možda je ipak do mene ?
Četvrti hitac je 8 u 3. Ovo je već u redu. Ne vjerujem da sam toliko promašio u prva tri hitca (a možda i zadnji u prošloj seriji).
Peti hitac je 3 u 3. Blizu trećeg hitca. Bit će da je opet neka grozna serija.
Šesti hitac sam slučajno okinuo dok sam ciljao u bijelo dolje i desno od centra. Naravno pogodak je bio 0 dolje desno. Bez komentara.
Ponovo ciljam i sedmi hitac ide u istom smjeru, ali bliže centru. 5 u 5. Već mi i parking polako ističe pa moram požuriti i završiti s treningom.
Osmi hitac sam valjda dobro odradio i druge stvari a ne samo fokusiranje prednjeg ciljnika. 10 u 6, nisam očekivao ali ne žalim se. Samo se nadam da ovaj hitac nije u potpunosti posljedica slučajnosti i sreće.
Deveti hitac 8 u 12. Dobro je, opet sam se počeo kretati oko centra.
Deseti hitac je 6 u 9. Ipak završnica nije toliko loša, ali cijela serija mi je žalosna (kao i prva).

Rezultat: 46 od 100

Pregled današnjih rezultata donosi sa sobom zaključak i domaću zadaću.
Zaključak je da imam problema s održavanjem koncentracije (dakle nakon relativno dobre druge serije, dolazi do rasipanja na trećoj).
Domaća zadaća: uzeti štopericu (mobitel sa štopericom, sat…) i vizualizirati cijeli ciklus ciljanja, disanja i okidanja. Štopericu pokrenuti prije početka ciljanja i u trenutku okidanja zaustaviti štopericu. Potrebno je koncentrirati se na tajming okidanja i zapisivati dobivena vremena.
Poanta vježbe je razviti bolji osjećaj za tajming okidanja.
U subotu je natjecanje a prije toga će možda biti prilike za još jedan trening. Valjda ću ga uspjeti ugurati jer će mi trebati. Neću zbog tog treninga popraviti rezultat, ali me zanima mogu li dvije tri serije za redom napraviti sličan rezultat.

Datum (16.03.2010.)
Deveti tjedan i osmi trening.
U prošlih tjedan dana je pala odluka da ću, ako obaveze dozvole, 27.03.2010. ići na seniorsko prvenstvo Zagreba – 10 m serijska zračna puška.
U principu smatram da će to biti zanimljivo novo iskustvo iz kojeg ću opet izvući nove informacije na kojima moram poraditi. Naravno osjetiti ću ponovo stres i tremu natjecanja Baš me zanima kako ću funkcionirati. Obzirom da mi nije prvi put da izlazim pred dvoranu punu publike osjećajući se da tamo pripadam kao slon u staklanu, mislim da mi neće biti previše neugodno rešetati mete. Glavno da u svakoj bude po jedna rupa, nije važno gdje
Obzirom na to i trening je bio prilagođen pripremi za natjecanje.
Prva stvar koju sam danas naučio je da R-8 mete u koje sam dosad gađao nisu mete za serijsku zračnu pušku, a R-4 mete za standard zračnu pušku kao što sam mislio. R-8 mete su za kadete, a R-4 mete su za seniore.
Pa obzirom da ćemo gađati u R-4 mete na natjecanju, danas smo dobili R-4 mete na treningu da se priviknemo na njih.
Prvo zapažanje prilikom usporedbe je da je crna točka na R-4 meti nešto veća nego na R-8 meti, ali su prsteni za ocjenjivanje znatno uži
Počeo sam prvo s par vježbi. Postavljanje „slijepog“ stava, ciljanje fokus na prednji ciljnik, povlačenje okidača dok ciljam i zadržavanje slike mete.
Počinjem pucati i prvi hitac ide u jedinicu gore lijevo. Nova R-4 meta, tek počinjem, zagrijavam se, ovo je probna meta... ne uzbuđujem se. Onda 4 dolje lijevo. Eto već sam na rubu crnog. Bolje nego prethodni hitac, ali još uvijek nedovoljno dobro Treći hitac 0 u 6… Da je R-8 meta još bi i bilo za bodovanje, ali ovdje sam u čistoj nuli…. To je proba tješim sam sebe… Četvrti hitac sam pri okidanju trznuo prema dolje i lijevo i očekivao sam da sam opet promašio cijelu metu prema dolje lijevo, a kad tamo… 7 u 8 sati… Ako sam trznuo pri okidanju tko zna gdje sam onda ciljao prije trzaja Nema veze 7 je 7 pa makar i promašeno . Peti hitac je trebao otići na rub crnog prema gore i lijevo, a otišao je u 3 dolje desno kraj prethodne četvorke.
Šesti sam pokušao lijepo smiriti i lijepo okinuti. Mislio sam da je ovo sigurno 7 u 6 sati. Ali nije bilo. Nije uopće bilo u meti… 0 u 4 sata (ova malo viša rupa). Bilo mi je jasno da imam problema ali još uvijek se smirujem misleći da je ovo probna meta. Sedmi hitac je bio prenisko ciljan i mislio sam da će to ići u 1 u 6 sati. No umjesto toga dobio sam još jednu nulu malo niže od ove prethodne. Osmi metak sam okinuo dok sam ciljao prenisko i lijevo od centra. Ovaj put sam pogodio gdje će pogodak završiti. 0 dolje lijevo niti blizu mete. Deveti hitac nisam uopće mogao pogađati gdje bi mogao završiti. Nekim čudom bilo je to 7 u 9 sati. Zadnji hitac u ovoj seriji je trebao biti 8 dolje lijevo. U biti bilo je 5 dolje desno. Ajde crno je ali u ipak nisam pogodio smjer u kojem je otišao hitac. Uglavnom gledam ovo šarenilo (27 od 100) i mislim si „četiri nule a idem za dva tjedna na natjecanje, barem će biti zabavno i drugima, a ne samo meni“ .


Obzirom da cijeli streljački dnevnik opišem u tekstu, neću stavljati tablice više. Jesu malo preglednije od teksta, ali sumnjam da ikoga zanimaju. Pretpostavljam da ako ga zanima kako i kojim redom sam pucao da će pročitati tekst. Ako mislite da su tablice bolje, ostavite komentar pa ću ih vratiti. Možda bi i opis streljačkog dnevnika trebao staviti drugom bojom (neupadljivom) kako bi korisne stvari bile vidljivije, a ovi detalji zanimljivi samo meni označeni kako bi ih se lakše preskočilo.
Prilikom prve serije sam primijetio da mi se desi da zaboravim na fokusiranje prednjeg ciljnika na samom početku, iako pazim, pa sam u slijedećim serijama odlučio staviti naglasak na taj dio.
Također sam primijetio da uvijek kada pogađam gdje bi hitac mogao završiti, skoro uvijek predviđam mjesto pogotka ispod centra? Iako sam ovu metu otpucao ispod centra (ipak je promjer kruga malo veći pa sam nišanio malo niže), to mi se događa i inače. Očito da trebam poraditi na nekom mentalnom aspektu jer bi bilo normalno da očekujem grupe oko centra ili malo gore, malo dolje. Ne sve ispod centra.
Drugu seriju sam pokušao forsirati fokusiranje prednjeg ciljnika i pokušati suziti grupu barem po horizontali (dakle manje odstupanja lijevo i desno)
Prvi hitac sam očekivao dolje lijevo u 7 relativno blizu centra. Nisam pogodio smjer. Pogodak je bio 6 u 1. Drugi hitac isto nije bio loš i očekivao sam 7 u 5. Skoro sam pogodio. Pogodak je bio nešto više. 7 u 4.
Treći pogodak je mogao biti jako lijep, ali… Prilikom ciljanja sam dobio lijepu sliku i u ushićenju mi se lagano zgrčio mišić u desnom ramenu. Pretpostavio sam 0 u 4 i nažalost pogodio sam van mete dolje desno.
Četvrti hitac je trebao biti 6 u 7, ali opet sam promašio smjer slično kao kod prvog hitca. Pogodak je bio 5 u 1. Peti hitac umjesto 4 u 9 je bio 1 u 12. Šesti hitac je trebao biti blizu centra. 8 u 6 sati (niže jer stalno mislim da ću pogoditi ispod), ali je neobjašnjivo otišao van mete 0 dolje desno. Sedmi hitac umjesto 5 u 6 opet dolje desno u 4. Visinu nisam puno promašio, ali smjer mi vuče stalno desno. Osmi hitac umjesto 7 u 6 pogađa 8 u 3. Ovo je već bliže centru pa sam malo zadovoljniji, ali opet to još nije to…
Deveti hitac umjesto 7 u 9 u blizini centra pogađa visoko 3 u 12. Opet ne znam zašto, ali takav je život Doći će mi s vremenom (u biti ne s vremenom nego s treningom).
Zadnji hitac je bio savršen. To je morala biti desetka i obzirom da sam skroman nisam baš htio reći čisti centar nego malo ispod (opet ta moja tendencija za predviđanje ispod centra). A kad tamo stvarno desetka, ali dolje u desno 10 u 5.


U cijeloj seriji nijedan hitac nije otišao u lijevu stranu. Primijetio sam da mi prirodan stav nije potpuno bočno, nego se moram više otvoriti prema meti. Ne znam da li je to zato jer prednju ruku ne stavim dovoljno lijevo na bok (jer mi izgleda malo neprirodno) ili se jednostavno moram tako otvoriti. Uglavnom korigiram opet malo stav i započinjem novu seriju zadovoljan što je ova ipak bila nešto bolja od prethodne (44 od 100).
Uglavnom i dalje se forsiram fokusirati prednji ciljnik.
Treća serija započinje lošim hitcem jer mi se previše ljuljao prednji ciljnik prilikom okidanja. Trojku dolje desno sam vidio i perifernim vidom dok sam odlagao pušku.
Malo se smirujem i očekujem da drugi hitac bude 6 u 6. Pogodak je 7 u 3. Još uvijek sve ovo ide u desnu stranu te sam pokušao malo kompenzirati (znam da to nije ispravno) čisto da provjerim je li to baš slučajnost ili nešto drugo. Treći hitac je trebala biti lijepa devetka u 9 sati (zbog kompenzacije). Kad tamo 9 u 3 ? Još se ne smijem buniti na devetke tako da zadovoljno vraćam metu i pucamo ponovo. Četvrti hitac nije bio nešto, ali me zbunilo što sam u kratkom trenutku vidio dvije rupe na bijelom dijelu mete i to me zbunilo pa nisam mogao odrediti gdje sam pogodio jer mi se stalno nametala slika da sam pogodio gore ili dolje (znao sam da imam jednu rupu u bijelom, ali se nisam mogao ni htio sjetiti gdje… niti gledati u dnevnik) … Uglavnom 3 u 1. Peti hitac nisam uopće htio pogađati jer me ova prethodna trojka i zbunjenost smela. Pogodak je bio 5 dolje desno.
Sad mi je stvarno bilo dosta da sve ide u desnu stranu i otišao sam po šrafciger (odvijač). Od oka sam okrenuo 5 klikova u smjeru kazaljke na satu i nadao se da će to biti dosta za početak. Pa ćemo kasnije još korigirati ako će trebati (lijevo ili desno).
Šesti hitac je trebao ići dolje desno u 6. Kad sam vidio 9 gore lijevo pomislio sam da sam ga možda malo previše „pritegnuo“, ali jedna lasta ne čini proljeće, pa ni ja ne korigiram prema jednom metku, nego prema grupama. Sedmi hitac je trebao biti 9 u 6, ali pogodio sam 7 u 9 ili 7 u 5. (Prilikom pisanja bloga sam primijetio da sam 7 i 9 hitac krivo zabilježio u dnevniku, jedan je 7 u 9 a drugi je 7 u 5, ali ne znam koji je bio prvi) . Osmi hitac sam predugo nišanio i imao sam problema s fokusiranjem prednjeg ciljnika, tako da je pogodak otišao ravno po sredini skoro u vrh mete. 0 u 12, taman za objesiti na čavlić. U ovakvim situacijama se samo nasmijem sam sebi i idem dalje. Deveti hitac je trebao biti 8 u 12 (jedan od rijetkih koje predvidim iznad centra), a kad tamo 7 u 9 ili 7 u 5. Bodovno gledano i nije strašno. Još samo da počnem gledati rezultate bodovno, a ne po udaljenosti i grupaciji Deseti metak sam nemirno okinuo i očekivao sam da će to biti 7 u 7 no pogodio sam 8 u 4 (opet krivi smjer).


I ovu seriju sam se popravio (58 od 100). Imam samo jednu 0 i tri pogotka van crnog. Polako se privikavam na ovu R-4 metu, ali od nekakvih rezultata koje sam imao na R-8 meti sam još uvijek daleko (što me nimalo ne čudi).
Polažem sve nade u četvrtu seriju jer sam mislio još za nju otpucati s dnevnikom i onda završiti trening s dvije „brže“ serije po 5 metaka. Brže jer je već bilo poprilično kasno i nisam mislio voditi dnevnik za njih.
Prvi hitac nije bio bog zna kako dobar. Nadao sam se da će biti 7 u 7, ali bilo je 5 u 9. Prilikom okidanja drugog hitca, sam počeo propadati na leđa pa sam pretpostavio da je to otišlo negdje u bijelo u lijevu stranu. Na moje čudo pogodio sam 6 u 12. Treći hitac sam dobro predvidio. Umjesto 7 u 3 pogodio sam 6 u 3. Obzirom da su krugovi za bodovanje manji mislim da je procjena dobra. Četvrti hitac je pogodio 9 u 3 sata. Zaključujem da korekcija stražnjeg ciljnika nije bila prevelika jer pogađam i lijevo i desno. S druge strane obzirom da ne znam za koliko se stvarno pomakla ciljna točka (moram izračunati) možda je to opet psihološki moment. Peti hitac je trebao biti 5 u 10, ali je bio ipak malo bliže 7 gore desno (skoro u 11 sati). Šesti hitac sam očekivao na skoro istom mjestu 7 u 11, no ispalo je da je pogodak bio 7 u 5. Sedmi hitac je zato bio dobro predviđen (i ne loše pogođen) umjesto 8 u 8 pogodio sam 9 u 9. Osmi hitac sam ciljao previše u lijevo i trznuo sam pri okidanju. Mislio sam da će otići barem na rub crnog 4 u 8, no otišao je više u lijevo 1 u 10. Deveti hitac je trebao biti desetka. 10 u 7. Iz nekog razloga umjesto na planirano mjesto pogodilo je 6 u 2. Od tuge sam deseti metak smjestio u 5 dolje lijevo.


Iako su pogodci razbacani po crnom krugu, ipak su uglavnom u crnom krugu! Samo jedan je van crnog i nema potpunih promašaja (ajde skoro je bio jedan, ali ipak je to „skoro“. 61 od 100 je već bolje i nadao sam se da bih s još dvije serije postigao još bolje rezultate.
Obzirom da je bilo dosta kasno odlučio sam ipak ne ispucati planirane dvije serije i završiti s treningom. Mislio sam na kraju još malo popričati, ali i od tog sam odustao. Da sam znao koliko će biti skupa ova zadnja serija, sigurno bih odustao i od nje. 20 kuna po hitcu. Pa neka netko kaže da je streljana jeftina zabava Naime kad sam završio seriju, vidio sam da mi je parking karta istekla i dok sam došao do auta već me je čekala čestitka našeg dragog Zagreb parkinga…
A eto i još par informacija koje sam skupio za vrijeme treninga.
Prilikom pucanja trebao bih dobiti dobru sliku ciljajući, a samo okidanje bi me trebalo iznenaditi. Tj. proces okidanja bi trebao biti izveden takoreći podsvjesno kad u ciljniku vidim dobru sliku. Nažalost kod mene to još ne funkcionira tako. Kad dobijem koliko toliko dobru sliku u ciljniku, počinjem svjesno povlačiti prst kako bih okinuo i za to imam oko sekundu vremena (što i nije tako malo, ali nije ni puno). Nakon te sekunde izgubim sliku tj. puška se pomakne previše za dobar hitac i onda opet polako idem do slike. Eh, u toj sekundi ne počinjem povlačiti okidač, nego sam već na koljenu, ali pritisak koji treba izvršiti da bi se prešao put od koljena okidača do okidanja vršim svjesno i ponekad malo prebrzo jer inače ode slika. Da se razumijemo, ne ode slika samo kad počnem okidati, nego i kad ne okidam već samo ciljam. Tako da okidanje nije jedini razlog pomicanja slike. Tako da su mi dva primarna cilja sad fokusiranje prednjeg ciljnika i „nesvjesno“ okidanje.
Osim toga na ovom treningu sam barem tri puta uhvatio sam sebe kako sam u razgovoru s trenerom odgovorio sa „znam“. Moram ponovo obratit pažnju na to da šutim i slušam a manje govorim „znam“.

Datum (09.03.2010.)
Danas smo se trebali odmaknuti od natjecanja i razmišljanja o rezultatu i ponovo posvetiti više pažnje pripremi, stavu, fokusu pri ciljanju i okidanju.
Vježba za to je bila vrlo jednostavna (barem je tako zvučalo). Ispucati 20 dijabola u metu bez vraćanja mete. Kako se ne bi „zabunili“ trener je rekao da isključimo nosače meta da ne bismo automatizmom vratili metu.
Zadaća je bila i ne gledati u metu iako je napomenuto da će nam sad to biti vrlo teško. Nego što nego da je bilo teško. Oko je uvijek htjelo vidjeti gdje je dijabola pogodila. Prošli trening, naše „prividno“ natjecanje je uključilo jedan novi aspekt u moje treniranje. Glad za bodovima. Više nije dovoljno truditi se da radim što manje grupe. Sad mi je važno i da te grupe budu u crnom što bliže centru Osjećam da prelazim na mračnu stranu. Osjećam njen neodoljiv zov. „Luke, I am your father!“… Hm, ne to je ipak drugi film
Dakle ništa od streljačkog dnevnika ovaj put. Na kraju krajeva i ne moram zapisivati svaku dijabolu koju ispucam.
Odvojili smo 20 dijabola (poredao sam ih u lijepe 4 linije po 5 komada i automatski podijelio gađanje na 4 serije), pripremili se i počeli.
Prvih par dijabola kreće relativno brzo. Ne znam gdje završavaju, ali me tješi da se na meti još uvijek crni samo središnji krug. Ne mogu si pomoći, oko samo bježi, nisam ja tu ništa kriv
Pokušavam misliti na fokusiranje na prednji ciljnik i primjećujem kako mi se „prirodnije“ čini neispravan način da fokusiram metu. Nažalost više se ne sjećam da li zbog forsiranog fokusiranja na prednji ciljnik ili nečeg drugog, ali peti hitac završava van crnog kruga. Na 10 metara sam lijepo vidio kako se crni mala rupica dolje desno (5 u 4 sata). Nadao sam se da ću puknuti koji hitac više prije nego počnem šarati po bijelom dijelu mete, ali kad se sjetim prošlotjednog natjecanja, ovo je još dobar rezultat
Krenuli smo mi tako nadobudno i poletno, ali onda nas je trener zaustavio i rekao da spustimo loptu na zemlju (dobro, nije to rekao, ali kao i da je). Problem je bio što smo se počeli pucati metak za metkom u prebrzom ritmu.
Kod treninga nije cilj ispucati što više dijabola u što kraćem vremenu. Kad bi tim tempom pucali 60 dijabola (ili 40 dijabola) brzo bi se umorili i to bi se odrazilo na rezultat.
Za vrijeme treninga (jer ovo je trening a ne natjecanje) treba analizirati sve akcije i razmisliti o njima, a u međuvremenu uzeti i odmora.
Dakle prvo zauzeti ispravan stav prema meti i ponoviti provjeru par puta.
Zatim obratiti pažnju na fokusiranje prednjeg nišana.
Zatim usmjeriti koncentraciju na povlačenje okidača.
Kada opalimo hitac, ne treba odmah puniti pušku i započinjati novi ciklus gađanja. Treba odložiti pušku, pa malo promisliti o učinjenom.
Onda uzeti nenapunjenu pušku pa ponoviti sve faze. Kad se nacilja, povlačiti okidač nekoliko puta i pratiti kako povlačenje okidača utječe na pomicanje ciljnika.
Pa kad napravimo nekoliko provjera i analiziramo nekoliko akcija, opet napuniti pušku i ispočetka.
Povremeno ponovo provjeriti stav tako da metu naciljamo žmireći.

Dakle iskoristiti vrijeme za nešto više od samog gađanja u metu.


Ovo me podsjetilo na vic o starom i mladom biku.
Šetali oni jednog dana prerijom, uspnu se na brežuljak, a s druge strane brežuljka livada na kojoj pase ogromno krdo junica.
Mladi bik kad je ovo vidio raspameti se i kaže starom: „Ej, ajmo se sjuriti niz brežuljak i naguziti jednu junicu“. Stari odmahne glavom i kaže: „Ne mladiću. Hajdemo mi polako niz brežuljak pa ih naguziti sve redom“.

Nego da se vratim na temu.

Za vrijeme vježbe pokušavao sam ne gledati u metu, ali bilo je to teško. Često sam barem škicnuo da li je hitac otišao negdje u bijelo i osim ovog petog po redu nisam primijetio ni jednog. Naravno da je s vremenom rastao i pritisak da svi završe u crnom : „Ako sam ih već toliko smjestio u crno, valjda neću ovog zeznuti“. No stvarno sam pokušavao ne gledati nakon svake dijabole i pokušavao sam pucati polako uz sve sugerirane dodatne vježbe i provjere.
Rezultat je bio ovakav.



Bio sam iznimno ugodno iznenađen. Za vrijeme pucanja sam mislio da će ih i više biti „u bijelom“, ali eto valjda mi se posrećilo.
Grupacija desno od centra pokazuje da još uvijek radim nekoliko izraženih grešaka, ali ih počinjem raditi na konzistentan način. Stoga se nadam da ću ih u slijedećih par mjeseci uspjeti identificirati i polako početi raditi na njihovom ispravljanju.
Obzirom da je ostalo još nešto vremena za trening ispucao sam još jednu seriju od 5 dijabola u novu metu. Ovaj put polako uz vraćanje mete i vođenje dnevnika.
Prvi hitac je bio 9 u 1 sat. Mislio sam da će ići u crno, ali nisam imao pojma gdje. Prethodnih 20 dijabola me poprilično ohrabrilo pa sam sad očekivao relativno ok rezultate. Drugi hitac sam prilikom okidanja uložio preveliki napor mišića. Okinuo sam nekako zgrčeno i prebrzo i … vidio sam gdje je otišao hitac. Mislio sam da je 6 u 1 sat, ali u biti bilo je i manje. 5 u 1. Treći hitac je bio 6 u 4 sata. Nije jako loše, ali nije ni jako dobro. Četvrti je 9 u 6 sati, a peti sam zeznuo jer sam okinuo dok sam ciljao dolje desno.


Moram priznati da sam bio malo razočaran obzirom na prvih 20 komada, ali onda se sjetih da obično bolje gađam na početku nego na kraju.
Trudio sam se ovih 5 dijabola otpucati polako uz odmor, uz analizu, uz sve što bih trebao raditi i rezultat mi nije bio onakav kakav sam očekivao.
Eto i dnevnika:

	Predviđ.		Pogodak		Komentar - No. 125420
1	crno		9	1
2	6	1	5	1	Vidio sam pogodak. Prilikom okidanja sam prebrzo pritisnuo okidač (prejako sam zgrčio mišiće)
3			6	4
4			9	6
5	5	4	4	4	Ciljao sam dolje desno u trenutku okidanja

Tu je proradila znatiželja jer sam se sjetio da sam prije (na trećem treningu 09.02.2010.) zbog nedostatka vremena ispalio zadnje tri dijabole relativno brzo (nisam htio ostaviti metu sa 7 rupa, već sam htio svih 10) i iznenadilo me da su mi to bili najbolji pogodci. Sad sam htio isprobati kako će to ispasti na seriji od 5 metaka. „Brzo“ pucati, bez vraćanja mete i puno analize. Nisam ih otpucao svih 5 jednu za drugom jer smo malo prekinuli zbog razgovora, ali nisam puno vremena trošio na ciljanje i analizu, tj. Pokušao sam okinuti u kraćem vremenu.



Rezultat je puno bolja grupa koja nije u centru, ali uopće nije razbacana.
Obzirom da su ovo dva sporadična slučaja ne mogu izvlačiti nikakve zaključke jer su možda samo slučajnosti u pitanju, ali moguće je da su grupe bolje jer si dam manje vremena za pogriješiti
Jasno mi je da se u „preciznom“ streljaštvu stvari odvijaju polako i uz mnogo analize i da su i stav i pucanje dosta drugačiji od „lovačkih“ disciplina i stavova, te da je ovakav pristup pucanju pogrešan, ali to ne znači da se nešto ne može naučiti iz ovoga. Sumnjam da predugo ciljam (štoviše, uvjeren sam u to), a savjet koji sam dobio na osnovu prethodne dvije mete je da ponovo proučim slijedeću sliku:




Također sam dobio sugestiju da prst na okidač stavljam jako nisko i da bih trebao prst staviti na sredinu okidača pri okidanju.

Kako se navike brzo stvore, ne mogu vjerovati. Taj način okidanja sam usvojio na Gamo CFX dok je imala standardni okidač. A ispucao sam manje od 20 dijabola na taj način. Naime standardni okidač je bio blaga jeza, ali to nisam znao. Uglavnom malo sam eksperimentirao i učinilo mi se da ako stavim prst toliko nisko da imam veću polugu i da mi je na taj način sila potrebna za okidanje manja. Da li slučajno ili ne, ali navedenih 20 dijabola je neočekivano bilo puno preciznije od prethodnih pa sam pomislio da je to zbog takvog načina okidanja (možda je i bilo). U međuvremenu sam zamijenio navedeni okidač s novim GRT-III okidačem koji pušku popravi za barem dvije klase. Ako imate Gamo zračnicu, nabavite si GRT-III okidač (provjerite prije samo za koje modele odgovara). To će biti najbolje potrošen novac za vašu pušku. Uglavnom okidač promijenjen, ali navika je ostala.

Datum (02.03.2010.)
Danas nam je zadatak bio pucanje meča (utakmice). Poanta je da malo osjetimo pritisak i priviknemo se na drugačiji režim pucanja. Spominjao je trener i nekakvo natjecanje u proljeće, ali nisam baš to shvatio ozbiljno. No s druge strane kad malo razmislim, ako 2012 želim u London, vrijeme je da se ozbiljnije prihvatim posla
Kolega i ja ćemo pucati kadetski meč. Pravila za kadetski meč su :

• Prije meča imamo vrijeme za pripremu (10 minuta).
• Za vrijeme pripreme trebamo pripremiti opremu (odvojiti potrebnu količinu metaka, odjenuti razna pomagala…) i mete, zauzeti stav za pucanje i odraditi vježbe za ciljanje, okidanje i slično.
• Za vrijeme pripreme nije dozvoljeno pucati (stručno rečeno „ne smijemo osloboditi pogonski naboj plina“).
• Ako se priprema završi ranije, čeka se zapovijed za početak meča.
• Na početku meča može se ispucati par probnih hitaca i namjestiti nišane.
• Hitci za ciljanje se pucaju u probne mete koje su bez serijskih brojeva (zacrnjeni serijski broj ili otrgnuti rub mete s brojem).
• Broj hitaca za ciljanje nije ograničen. Broj probnih meta je 4 kada se puca 40 metaka i 2 kada se puca 20 metaka.
• Nakon što se pukne prvi meč metak (za bodovanje), više se ne vraća na pucanje u pripremne mete!
• Kadeti pucaju 20 metaka u 45 minuta, seniori pucaju 40 metaka u sat i 15 minuta (serijskom puškom). Mi ćemo pucati 20 metaka u 45 minuta (dakle kao kadeti).
• Kadeti pucaju po dva metka u metu, seniori pucaju po jedan metak u metu. Mi ćemo pucati po 5 metaka u 1 metu. Dakle 4 mete ukupno.
• Kadeti mogu tražiti pomoć trenera za vrijeme natjecanja. Seniori se moraju snaći sami
• Na natjecanju se zadnjih 10 minuta i zadnjih 5 minuta najavi koliko je ostalo vremena do kraja meča.
• Nema razgovora za vrijeme meča!

Cilj vježbe je vidjeti kako je pucati kad nastojimo postići rezultat na natjecanju.
Smireno prilazim streljačkom mjestu i obavljam pripreme. Pripremam streljački dnevnik, flomaster, kemijsku, stavljam traku i sjenilo na oko. Odvajam potreban broj metaka za meč i stavljam ih sa strane, stavljam probnu metu, zauzimam stav, namještam se, odlažem pušku. Uvjeravam se kako nema potrebe za nervozom ili tremom jer ionako ne mogu biti bolji. Najbolje što mogu je otpucati bolje nego na prethodnom treningu i to je to. Punim pušku dižem u rame, ciljam, okidam… Čini mi se dobro, ali privlačim metu, a kad tamo… Desetka pomaknuta prema gore i desno. Prvo pa muško. Jako dobar početak za razbijanje nervoze i treme.
Nažalost to je bio najbolji pogodak cijeli trening… Slijedećim metkom sam htio potvrditi da je točka ciljanja u centru ali prilikom okidanja sam trznuo i metak je otišao gore lijevo u četvorku. Promašio sam ali sam se tješio da sam osjetio grešku i da ću uz malo pažnje to izbjeći. Slijedeći metak sam opet trznuo kod ciljanja i metak je završio u šestici dolje desno.


Zamijenio sam metu jer nisam namjeravao puno pucati za probu. Dosadašnje iskustvo mi je govorilo da bolje pucam prve „serije“ nego zadnje, pa sam htio što prije započeti pucati „za ocjenu“.
Druga probna meta prvi metak… Puknuo sam i mislio sam da ću pogoditi crno iznad centra. Pogodio sam smjer, ali nije bilo u crno. Pogodak je bio u šesticu iznad centra. Drugi metak isto nije išao u centar. Pretpostavio sam da će ići dolje lijevo i u tom smjeru je otišao u sedmicu.


Zaključio sam da mi pucanje ne postaje bolje, pa nema smisla tratiti vrijeme pokušavajući pogoditi centar, već je bolje da se malo smirim i da počnem s mečom.
Malo odmora i počinje meč. Odmah napominjem da mi je vođenje streljačkog dnevnika bilo u drugom planu i zato ga i nisam baš vodio u potpunosti i detaljno kako bi trebalo, ali barem sam zapisivao pogotke.
Prvi metak je 8 u 8 sati. Predviđao sam da će ići u crno dolje lijevo i pogodio sam smjer a i područje pogotka (u grubo). Slijedeći je trebao ići u crno ispod centra i 7 u 5 sati je na rubu crnog ali malo više desno od predviđenog. Treći metak je isto trebao ići u crno ispod centra jer sam prenisko ciljao prilikom okidanja. 7 u 6 sati je bilo ispod centra na samom rubu crnog kruga i bio sam iznenađen što sam opet dosta dobro predvidio gdje će pogodak završiti. Ova tri pogotka nisu bila uopće loša ako pogledam dosadašnje rezultate. Bili su ispod centra, ali dosta blizu jedan drugom i ne mogu reći da sam nezadovoljan njima. Problem je u slijedeća dva metka.
Moram napomenuti da sam primijetio da moram uložiti dosta truda da mislim na pripremu i pucanje a manje na svoj rezultat i rezultat kolege sa strane s kojim sam pucao. Stvarno je bio problem ne misliti na rezultat bez obzira što sam bio siguran da ne mogu postići bolji rezultat.
Četvrti metak sam nekako nanišanio i prilikom okidanja sam trznuo. Očekivao sam da će otići dolje desno u bijelo, ali pogodak je bio desno u 6, ali malo iznad sredine između prema 3 sata. Dobro, trznuo sam ali nije to ništa strašno, bit će bolje mislim si. Peti metak sam opet „promašio“. Očekivao sam da će ići lijevo od sredine u bijelo, a kad tamo 6 u 12 sati. Opet sam sebi govorim, „nije bilo sjajno, ali nema veze, druga meta će biti bolja, a treba otpucati još tri mete“ i bez velike treme mijenjam metu.
Ovdje negdje sam primijetio i da ne fokusiram prednji ciljnik, već da mi oko bježi na metu. Vjerojatno zbog želje za postizanjem boljeg rezultata. U ostatku meča sam bio svjestan te greške i ulagao sam puno truda daje ispravim, ali svejedno sam često uhvatio sam sebe kako mi oko odluta na metu umjesto da ostane na prednjem ciljniku.


Cilj za ovu metu je da mi svih 5 pogodaka bude u crnom, pa makar sve bile sedmice. Polako ciljam i nekako nespretno okidam i trzam prilikom okidanja. 3 u 11 sati Mislio sam da će ići lijevo od sredine, a ne toliko gore, ali … No dobro, greške se događaju. Nema veze, ima još 4 metka. Ponovo ciljam i nekako se njišem u stavu dok okidam. Ovaj put 1 u 11 sati. Isti smjer ali dalje od centra… Greške prilikom pucanja su bile naglašene. Da li je to možda zato jer se trudim fokusirati na prednji ciljnik i ne gledati metu ?
Ovo očito neće biti bolja meta, ali ne odustajem da barem ostala tri metka završe u crnom. Za treći metak sam očekivao da će završiti ispod centra u bijelom polju. Šestica dolje i desno od centra je skoro prema predviđanju.
Četvrti metak pogađa 7 u 2 sata. Ovdje sam prestao i predviđati mjesto pogotka, nego sam samo bilježio gdje je bio pogodak. Peti metak je bio 6 u 10 sati.
Od 5 metaka jedan tek dira crni krug… Loše čak i za mene
Opet ponavljam „nema veze, slijedeća će biti bolja“.


Prvi metak je bio 9 u 3 sata. Napokon nešto pristojno. Ali već slijedeći 3 u 12 sati jer sam prerano okinuo. Ovdje sam se već počeo smijati sam sebi, greškama koje radim i šaranju po meti. Ništa, idemo dalje. Treći metak je 7 u 2 sata. Malo bolje.
Ovdje sam napravio malu korekciju nišana u lijevu stranu. Ali to je bilo isključivo nekakva psihološka samopomoć jer korekcija koju sam napravio je bila premala da bi se primijetila. Samo jedan klik u smjeru kazaljke na satu.
Četvrti metak je pogodio 6 u 9 sati jer sam trznuo u lijevu stranu prilikom okidanja. Peti metak je bio opet 6, ali u 11 sati jer sam opet lagano trznuo prilikom okidanja.


Očito da mi je neuspjeh ne prethodnim metama pomogao da prestanem misliti na rezultat i četvrtu metu sam otpucao jako dobro. Iznimno dobro štoviše.
Prvi metak je pogodio 9 u 12 sati skoro ravno iznad centra. Drugi metak je pogodio 9 u 2 sata, tik uz prvi pogodak Jako lijepo.
Treći je bio „promašaj“ 8 u 6 sati. Već tri metka u crno. Nije loše, ali nisam htio početi razmišljati o tome jer ne bi bilo dobro. Napetost je ionako počela lagano rasti.
Četvrti metak pogađa između prve dvije devetke 9 u 1 sat. Srećom označavao sam markerom rupe jer bih još pomislio da sam fulao cijelu metu.
E sad je već stvar postala ozbiljna. Pritisak je bio prisutan. Hoću li uspjeti otpucati barem jednu metu da svih pet metaka završi u crnom ?
Očito da je pritisak uzeo svoj danak (ili sam jednostavno imao jako puno sreće s prva četiri metka) i peti metak završava na samom rubu crnog kruga. 7 u 3 sata.


Tješi me što je ova zadnja meta ipak pristojna. Ova grupa od 3 pogotka me veseli i nadam se da će se još koji put ponoviti…
Ukupan rezultat 130 od 200.
Općeniti dojam i zaključci.
Na početku sam se morao uložiti dosta truda da mislim na pripremu i pucanje a manje na svoj rezultat i rezultat kolege sa strane s kojim sam pucao. Stvarno je bio problem ne misliti na rezultat bez obzira što sam bio siguran da ne mogu postići bolji rezultat. Samo jedan put sam okrenuo glavu da pogledam kako puca kolega do mene (i utješio se kad sam vidio da i on puca lošije nego na prijašnjim treninzima ), ali sam na početku često pomislio na to.
Prilikom gađanja mi je bio jako veliki problem fokusirati oko na prednji ciljnik. Oko mi je stalno bježalo na metu. Vjerojatno zbog opsjednutosti rezultatom. Iako sam pokušao sam sebi utuviti u glavu da nema natjecanja, da je rezultat izvjestan i prije početka meča i da tome trebam pristupiti kao treningu, ipak nije bilo lako izbaciti to iz glave.

Na kraju prilikom zbrajanja objašnjeno je još par stvari:
Prilikom ocjenjivanja meta, ako rupa dodiruje crtu kruga koji se boduje višom ocjenom, onda se dodjeljuje viša ocjena. Ako postoji i malo razmaka između rupe i crte, onda se ocjenjuje nižom ocjenom.
Prilikom zbrajanja rezultata zbrajaju se „negativni bodovi“, tj. koliko je ocjena „daleko“ od 10. Dakle 10 se piše kao nula, 9 kao 1, 8 kao 2 itd. Nakon toga se zbroj „negativnih bodova“ oduzme od maksimalno mogućeg broja bodova i dobije se vlastiti rezultat.
Taj sistem je lakši kada su pogodci uglavnom 10, 9 i 8 jer su pribrojnici i ukupni zbroj manji. Ali kad su rezultati poput mojih, ponekad je lakše izbrojati prave pogotke jer su „negativni bodovi“ skoro jednaki pravim bodovima.

Do slijedećeg treninga ću se tješiti zadnjom metom…

Datum (23.02.2010.)
Prvu stvar koju ću danas navesti je vrlo važna s aspekta sigurnosti općenito u radu s oružjem (ne samo zračnim).
Kad se obavlja više radnji na streljačkom mjestu (zamjena mete, vođenje dnevnika…) uvijek se zadnja puni puška. Puška se puni prije samog pucanja jer dok se obavljaju druge radnje, može pasti i uslijed pada može doći do ispaljenja metka!

Sad kad smo riješili sigurnosni aspekt možemo nastaviti s treningom.

Na početnom dijelu treninga ponovljena je važnost da se ne fokusira meta već prednji nišan. To se dešava i iskusnim strijelcima pa je potrebno obratiti dodatnu pažnju.

Serija 1
Prva serija je dosta „razbacana“, no kad sam usporedio s metama od prije dva tri treninga… Ne mogu ne zamijetiti primjetan napredak

Prvi metak gore desno, drugi dolje lijevo. Treći opet dolje lijevo odmah uz drugi. Ovdje sam primijetio da sam fokusirao metu a ne prednji ciljnik. Dakle još više pripaziti na faze i način ciljanja.
Četvrti daleko lijevo, peti daleko desno. Kod tog petog metka sam se počeo ljuljati zbog labavog stava i umjesto da sam spustio pušku mislio sam da sam uhvatio trenutak u kojem sam se koliko-toliko smirio. E tu sam malo zaustavio loptu i rekao sam sebi da nema baš previše smisla ovako šarati po meti i da je vrijeme da se malo skoncentriram. Pripazio sam na pripremu, na ciljanje i okidanje i šesti metak je završio ravno iznad centra.
Nažalost priprema nije potrajala i kod 7 metka pri samom kraju ciljanja počeo sam ljuljati i 7 je završio dolje lijevo (malo bliže od rupe koju su napravili 2. i 3. metak). Osmi je otišao tamo negdje gore desno kao i prvi, a deveti i deseti su otišli jedan uz drugi gore lijevo.

	Predviđ.		Pogodak		Komentar - No. 280470
1	8	11	8	1
2	8	7	7	7
3	8	6	6	7	fokusirao metu, ne prednji ciljnik
4	7	7	5	10
5	6	5	7	3	labav stav
6	9	5	9	12	priprema je bila u redu
7	9	5	8	7	njihanje kod zadnje faze ciljanja
8	9	6	7	1
9	8	10	7	10
10	10	6	8	10

Nakon prve serije slijedila je nova vježba.
Na pozadini mete su nacrtane dvije vertikalne crte međusobno udaljene za širinu crnog kruga na meti.
Cilj vježbe je da se pogodci grupiraju između ove dvije crte, po mogućnosti u visini centra mete.
Svrha vježbe je da prilikom ciljanja nemamo objekt koji bismo fokusirali na meti (crni krug) i koji bi nam odvlačio pažnju od prednjeg ciljnika, te da vježbamo fokusiranje na prednji ciljnik.
Zanimljivo i vrlo korisno iskustvo
Nisam odmah shvatio poantu „prazne“ mete. Mislio sam da je cilj da ne mislimo o centru i bodovima, pa sam pitao da li možemo povući crtu po sredini mete da smanjimo mogućnost pogađanja van zadanih granica jer bi ipak imali neku središnju crtu u koju bi mogli nišaniti. No ponovo je uslijedilo objašnjenje da poanta svega i je u tome da se nema u „što“ nišaniti. Ni krug ni crta, jer bilo koja referentna točka u koju usmjerimo prednji ciljnik može „odvući“ oko i možemo nju fokusirati umjesto prednjeg ciljnika.
Kad se doma vježba okidanje „na suho“, neki strijelci stave metu na zid ili nacrtaju točku. No to je pogrešan način jer se opet dobiva cilj koji oko može fokusirati umjesto prednjeg ciljnika.

Kao što sam napisao, bilo je i malo riječi o vježbanju doma za strijelce koji nemaju vremena vježbati na streljani, no nije nam rečeno da i sami vježbamo doma. Vjerojatno zato jer nema svatko doma pušku za vježbanje. Primjer je bio objašnjen i pokazan na pištolju.
Navedeni pištolj se može postaviti u način rada da mehanizam za okidanje ostaje u funkciji, ali ne aktivira mehanizam za opaljenje (e jesam stručno objasnio). Uglavnom čuje se klik, ali se ne čuje zvuk oslobađanja zraka i ne ispaljuje se dijabola (još stručnije). Strijelac potom zauzme stav za gađanje (recimo ispred bijelog zida) i vježba gađanje u kućnim uvjetima ciljajući u zid.

Počeo sam s vježbom i nikako da spustim ciljnik dovoljno da gađam po sredini. Jedna dijabola je čak završila negdje iznad mete.
Nisam vodio streljački dnevnik za ovo jer u biti nisam ni znao kako bi označio pogotke (osim upisivanjem brojeva na metu).
Zadnja dijabola je ipak završila izvan granica i to zato jer sam trznuo pri okidanju.


Poslije ove vježbe je slijedila još jedna serija „na metu“.
Započeo sam s manjom grupicom desno od centra, ali onda mi je nešto popustilo (ili sam previše gledao na sat) i uglavnom zadnja 4 su pobjegla oko ove početne grupe.

Prvi i drugi metak jedan kraj drugoga desno od centra. Treći nešto više, ali još uvijek desno. Četvrti metak je otišao desno na sam rub crne zone. Za cijelu ovu zadnju seriju nemam komentara (osim za zadnja dva hitca) jer jednostavno nisam zamijetio neku konkretnu grešku koju bih mogao navesti. Očito da je bilo „sve po malo“
Peti metak ide blizu centra (ali opet malo desno), ali šesti zato završava desno van crnog kruga. Sedmi i osmi također završavaju na rubu crnog, ali lijevo od centra i povećavaju grupu koju sam napravio
Kod devetog trzam udesno prilikom okidanja i završava visoko i desno u bijelom. Zadnji hitac mi isto nije uspio. Okinuo sam dok mi je ciljnik bio previsoko.

	Predviđ.		Pogodak		Komentar - No. 280471
1	8	6	8	3
2	10	6	7	3
3	8	5	8	1
4	6	5	7	3
5	8	6	9	5
6	7	3	6	3
7	9	6	7	11
8	6	7	7	7
9	7	3	4	2	trznuo udesno prilikom okidanja
10	6	12	4	12	ciljao previsoko prilikom okidanja

No kad pogledam ove grupe i one s prijašnjih treninga ne mogu reći da nisu bolje. Dakle za sada je napredak evidentan i samo se pitam kad ću ispraviti ove početničke greške koje se vide iz aviona i doći do svoje prve „granice“ kada će biti potrebno mnogo više napora i vježbanja da bi se vidio napredak.