Ljubavno-seksualni odnosi 1. dio
.
Što je to ''ljubav'' u romantičnim vezama, u ljubavno-seksualnim odnosima? I što je to ''prava ljubav'' u vezama? Te tko je taj koji to određuje?
Ima li pravila u ljubavnim odnosima?
Danas vlada mnogo zbunjenosti oko ljubavno-seksualnih odnosa.
Mogu li se ljubav i pravila ponašanja u ljubavnim vezama uopće definirati?
Ako definiramo, stavljamo u neki kalup koji trenutno odgovara našim stavovima, uvjerenjima, sviđanjima i kulturi unutar koje smo rođeni i živimo.
Mnogi ''duhovnjaci'' dijele ljubav na svetu i svjetovnu, tj. na božansku i ljudsku. Drugi ju dijele na ''slobodnu'' i moralno uvjetovanu. Zatim na čulnu i platonsku. Na monogamnu i poliamoričnu. Na ovakvu i onakvu.
Jedni se zalažu za ovo, drugi za ono. I svako tvrdi da je upravu – da je baš takav odnos kakav on/ona smatra ispravnim jedini ''pravi''.
Mnogi tvrde da je mjerilo ''prave ljubavi'' u odnosu vjernost i dosljednost, dok drugi tvrde da je strast i jačina privlačnosti.
Neki čak tvrde da je ljubav kemija!
Ono što je svima zajedničko, jest da jedno uvijek isključuje drugo.
Postoji li ovakva ili onakva ljubav, ili postoji samo ljubav – bez podjele, kalupa, obrasca i uvjeta?
Grci su u ljubavnim odnosima upotrebljavali dva izraza za ljubavna osjećanja:
1. eros – strastvena ljubav
2. agape – vjerna ljubav
Mogu li se doživjeti oba osjećanja u jednoj vezi, sa jednim partnerom ili nam je potrebno više partnera?
Pobornici monogamije će tvrditi prvo, dok će pobornici višeljublja tvrditi drugo.
Eros bih više povezala sa stanjem zaljubljenosti u koje je uključena očajnička žudnja za voljenom osobom, koja nam se čini čarobnom, tajanstvenom i neuhvatljivom. To je stanje u kojem nemamo interesa za bilo što drugo osim za voljenu osobu, koja nam je u stalno u mislim – prisjećanje na prošle susrete, te maštanje o novim susretima punim čarolije, strasti i iskri koje frcaju na sve strane.
Cijena koju plaćamo je patnja kada nema voljene osobe pokraj nas, strah da ćemo ju izgubiti i da će nestati čarolije.
Prije ili kasnije u ovakvoj vezi, (ako nije utemeljena na nježnoj odanosti, dubokoj prisnosti, zajedničkim ciljevima i interesima), javlja se osjećaj ''da nešto nedostaje''. I tada počinje frustracija…
Agape je više partnerstvo dvoje ljudi koji su predani jedno drugome. Nalik na prijateljski odnos u kojem se poštuju međusobne razlike, u kojem partneri dijele zajedničke interese, gdje podupiru jedno drugo, imaju razumijevanja i istinskog poštovanja, odanosti i vjernosti.
Cijena koja se plaća u ovako stabilnoj vezi je dosada. Sigurnost koja utvrđuje takvu vezu može je učiniti krutom i beživotnom. Tako da se i u ovom slučaju sa vremenom počinje javljati osjećaj ''da nešto nedostaje''. I tada počinje frustracija…
Može li se doživjeti odnos koji prekoračuje granice nabrojanog? :-)
Nastavak slijedi….
.
