Baš kad se ponadaš da je sve u redu, shvatiš da nije. Sve se tako brzo izokrene. Tvoje te mane skupo koštaju, došlo je vrijeme za naplatu grijeha. Više ne znam što je gore: biti žrtva ili počinitelj "zločina"?
Je li gore biti žaljen ili optužen? Baš kad postaneš sretan jer nisi kriv za nešto, shvatiš da jesi.
Hahaha. Koja ironija: shvatiš da si sam kriv. Ne, ne shvatiš to sam, drugi ti to najbijaju na nos. Uvjeravaju te da si budala, krivac, da sjebeš sve što hoda, a ti znaš da nije tako. S vremenom počinješ sumnjat. Najčešće pitanje koje si postavljaš jest "Jesu li u pravu?".
Pa dobro, tko tu koga pravi ludim?
U što se sve ovo pretvara? Mjesecima, usudim se reći, godinama živiš u zabludi. Onda, onako savsim iznenada to shvatiš?! Je li to posljedica sazrijevanja i odrastanja? Nadam se da nije, jer ako je: trajat će cijeli život.
(meljem. ne znam ni sama što. ljuta sam i tužna. opet.)
Užasno sam uplašena u posljednje vrijeme. Imam osjećaj da gubim tlo pod nogama. Često volim držati sve konce u životu. Ništa što sama mogu obaviti ne prepuštam drugome. Možda je to posljedica nedostatka povjerenja u druge, a možda sam jedostavno: takva. Često sam posesivna. Ono što jako volim, želim zadržati za sebe. Velika mana. Puno me koštala do sada. Isto tako nemam običaj pokazivati ljudima koliko ih volim, koliko mi je stalo do njih, točnije: dečkima. Hehe. Kad je u pitanju drugi spol, ja sam stvoreni savjetnik. Sve skužim, savjet uvijek bude pravi, ali u vezi sve zeznem time što ne cijenim dovoljno ono što imam dok to ne izgubim. Onda ih sjebem a da toga nisam ni svjesna. Kasnije shvatim pa patim. Kako bi moja mala rekla "Jebiga
"Ono što užasno mrzim kod sebe je ta prokleta neodlučnost. Cure općenito rijetko kad znaju što hoće od dečkiju (bar većina onih koje ja znam). Ne znam ni sama što hoću. Čas želim jedno, čas drugo. Uvijek mijenjam perspektivu, a s njom i izbor.
(opet meljem. sama sebe zbunjujem. opet.)
Najbolje da šutim i da pustim da me prođe (kao i uvijek). Stvari se neće sredit same od sebe, to sam već naučila, ali baš me zaboli. Ja ću sad sjediti i čekati. ako ljudi ne znaju cijeniti vrline već samo tražiti mane: tko im kriv.
Trenutno sam ljuta na cijeli svijet. Serite mi zbog toga, nazovite me ludom i glupom: tako me zaboli. I kritike se moraju znati primiti.
Idem spavati. Budim se krajem listopada. Tada će možda biti bolje..
* Dok sam ga imala: nisam ga htjela, a sada kad ga nemam: želim ga više od svega. Gubim ga. Svojom, njegovom krivicom, uopće nije bitno. Jedina bitna stvar je surova stvarnost: gubim ga. *
Šukica
