Svijet je jedna velika šarena kugla. (vesela,nasmijana,nestrpljiva,društvena, Skrivene opsesije.(...) Blind world.Ne slažem se s onom Pjevajte nešto ljubavno. |
Friends- least I though they are... Prijatelji...posebna bića koja nam svaki dan čine posebnim!
Jadni oni koji ih nemaju, a jadniji oni koji misle da ih imaju... Još jadniji oni koji ovo čitaju i ne shvaćaju da su jedni od njih... Jadna onda ja... Oj ljudovi! Vidite naslov i uvod. Da, danas ćemo pričati o prijateljima. Eto male prilike za dubokoumniji dio. Nisam prva ni zadnja koja će o njima pričati; takve teme su nezaobilazne. Dakle, neki dan sam išla na jednu plesnu predstavu. I, vidim ja dvije cure, onako same se drže po strani, vidi se da su jedna drugoj jedine prijateljica. Na drugoj strani, vidim hrpicu; grupu. Oni se smiju, zabavaljaju, grle...pa se i smiju "osamljenim" curama sa strane, prijateljicama... Kasnije, kad je bio kraj pola predstave (pauza) jedna cura se rasplakala (u grupici), a njezini frendovi su je izbacili, potjerali. Bilo mi je ful žao cure, ali, mislila sam; postoji 100 opcija što se zapravo dogodilo. I tako, predstava je završila, a ja sam skužila da je u toj grupici moja frendica. I pitam ja nju šta je s tom curom? A ona kaže da je glupa i da ju je dečko u toj ekipi ostavio. Dobro... Za par dana, rekla mi je ta ista frendica da se posvađala sa svima njima i da nije više u tom društvu, tada je shvatila kako joj ni nisu bili frendovi... Razmišljala sam malo o one dvije cure koje su bile zajedno i kako su vjerojatno i dalje zajedno, negdje gradom šetaju, doma gledju filmove... A ekipica- se razbila. Sada jedni druge ogovaraju, nema više sprdanja i tih stvari. Naravno; jednom će ih opet biti... Hmm...možda nije baš izjašnjeno moje mišljenje ovim gotovo nebitnim događajem. Htjela sam reći da ponekada iz mnoštva "prijatelja" ne prepoznamo one prave, te ih možda, slučajno (jer nam se čine nebitni) "izguramo" van kao i oni u grupici. Jednom sam takvu stvar napravila, a sada žalim, užasno žalim i 100% mogu garantirati da se neće ponoviti. No kada osoba ponovi istu grešku, veliku grešku, više puta i ne bude istjerana iz "grupice"- time ostali članovi te grupe podržavaju ono što je učinjeno, što ih čini takvima. Nažalost, jedna od onih za koje sam bila sigurna da je prava frendica, postaje član drugog svijeta- svijeta kojemu ne pripadam, svijeta koji ne pripada meni. A ostali, trenutni članovi "moga" svijeta? Pa... još nisam sigurna jesu li svi na broju... Hehe... Ma, samo želim reći da više neću dopustiti da me ITI jedna grupica (možda i nesvjesno) natjera da učinim ono što nije u redu. Možda će se i jednom grupica "mog svijeta" smanjiti na par osoba. No, ako su zaista posebna bića koja nam svaki dan čine posebnim...sretna sam što ću ih imati. Naravno, uvijek će tu postojati hrpa ljudi koje ću i dalje nazivati prijateljima, no oni koji su u srcu...tu će i biti... A danas-sutra, ista osoba koja ponavlja greške, shvatit će što je učinila i "grupica" će ju izbaciti. Tada će joj glavom prolaziti iste misli koje sada iznosim. Ovog puta, neće se moći primjeniti ona rečenica "nikad nije kasno"...ponekad jest... A sada, svim svađama, ogovaranjima, problemima i sličnim glupostima; okrećem leđa i živim za sutra... shvatila što se događa, ispravila greške, pustila ih iza sebe i nastavila živjeti punim plućima... jer; sutra je novi dan (...) Vaša Šukica |