Shtrom

Sto Je Meni Bozic?
Najzabavnije i najjadnije doba godina.
Prolazis gradom i gledas sve te velike Hrvate (krstene nakon 1991e) kako se pripremaju za prezderavanje i opijanje. U hordama navaljuju na soping centre kako bi spickali desetke tisuca kuna na svoj blagdanski stol, na svoju ljubavlju zanemarenu djecicu. Voze u zabranjenim smjerovima i prolaze kroz crveno samo da bi dosli prije susjeda do parkinga, parkiraju se po zelenim povrsinama kao da ih je voda donijela, razvaljuju kolica kako ne bi morali ubaciti 2 kune u njih jer im je tesko nakon obilnog sopinga vracati kolica kad iskipaju stvari i sve to u radno vrijeme. Gnjave prodavacice da im motaju perverzne poklone u sarene ukrasne papirice, narucuju hrpe kolaca u pekarama i slasticarnama da ne bi slucajno urpljali ruke brasnom i jajima ili nedajboze morali prati stednjak i pecnicu koja sluzi samo za ukras i kupuju upakiranu niknulu psenicu. Izabiru najvece borove na svijetu pa ih onda uguravaju u gepektreger jer su skrti platit dostavu kombijem, dosaduju prodavacima na minimalcu s pitanjima da li unikatne porculanske kuglice pasu uz njihov novi tepih ubijen na safariju ovog ljeta.
A tu i tamo, kraickom oka, vidis i male Hrvate (krstene nakon rodjenja) koji se spremaju za blagdan mira, ljubavi i srece. Pokusavaju se probiti izmedu parkiranih automobila, nakon posla do ducana kako bi nabavili stvari potrebne za najsvecaniji blagdan koji se kod nas slavi. Izmedu krznenih kaputa i svjetlucavih lanaca u kosaricu stavljaju jaja, brasno, secer, vanilin secer, prasak za pecivo, pola purice, paket mlinaca, vrecicu bombona u sarenim papiricima, narande i jabuke. Pomno biraju poklone svojim najdrazima kako bi im pokazali da misle na njih i zele im srecu u ovo stresno doba godine.

Sto Je Meni Bozic?
Miris tople borovine, vanilije i cimeta.
Blagdan koji budi sjecanje na djetinjstvo, ali tek nakon sto spustim rolete