moj mali je opasan

Moje ime je Bud Spencer. Ne, ne taj junak najveći od svih...junak koji ima velku tibu i bradu ko četnik. Ja sam mali kaktus uzgojen zbog komercijalnih razloga i do prije par sati sam sjedio i gledo svoja posla na polici u dućanu. Kao i svaki drugi kaktus težio sam da budem što bolji u ...hm pa u bivanju kaktusom. Samo, samotan je takav život gdje se nemožeš nikome ni približiti da ga ne ubodeš. Izveo sam jednom tako žutu maćuhicu na čevape i kako je došao tenutak da ju poljubim – ono katastrofa. Cijelu sam ju piknuo. Počela je histerično vikat da sam budala pa „idijote jedan nisi tu trebao ući !!!“ i svašta još. Ni dan danas mi nije skroz jasno šta je to bilo.
No, danas sam se preselio kod jedne slatke djevojke sa malo pjegica na nosu (koji su mi jako dragi jer u njima mogu anticipirati evolucijski preduvijet za bodlje) i njenog momka malo blesavog ali ima dlake na leđima.
Maćuhica i mnogi drugi me nisu voljeli. Nisu vidjeli da ispod svih ovih bodlji i žabokrečinaste boje krije draga biljka sa puno pozitivne energije i malom potrošnjom vode.
Ali moji prijatelji Pjegica i Čupko (kako ih od milja zovem) su prepoznali moje kvalitete i primili me kao svog.
Ja njima uljepšavam dane, a oni mene zauzvrat drže na suncu, i vode mi daju i tak....čak su mi i dali ime koje izvrsno opisuje moj bucmast, opasan i veseo izgled.
I sad sam sretan