Kuda idu izgubljene djevojke? By:mala Lanna

Ljubomora!?OVak,to se ćini kao nešto normalno..AL mene je takav slučaj pretvorio u neku drugu osobu..Zbog ovih događaja:BIla sam 2.razred,onak,ful sigurna kak pjevam super.I bio Dan škole i mogli smo se javiti tko je htio pjevati...
Ja sam se javila,htjela sma pjevat onu od Severine:Dobro je al što mi vrijedi,hladan osmijeh i lažan sjaj,još me tvoja sjena slijedi,ti si moj početak i kraj...I sad,jedna moja frendica i ja,uvijek su nas smatrali konkurencijom iako nas dvije to nismo ni pokušavale bit,druge su nas stvari privlačile..Bio je utorak,prijepodne.Došla sam k njoj prije škole te joj pjevala tu pjesmu..Tad je došla njena baka,čula me te rekla:Lana,pa jel to pjesma za jednu curicu od 8 godina?!I onda su njih dvije mene nagovarale pola sata da uzmem drugu pjesmu,neku od tih dječijih..Ćim sam se snašla,rekla sam da moram ići kući..Došla sam svojoj baki,rasplakala se i rekla joj da neću pjevati...Nikad joj nisam rekla razlog,čak ni mami i tati...Taj je događaj zauvijek ostao urezan u mom srcu.FRendici sam oprostila,bila je mala i sad smo jako dobre,no ono što je njena baka napravila,zauvijek mi ostaje u srcu,urezano slovima zavisti...(Kakva su to slova)..ONa je jako dobro znala da imam potporu roditelja,učiteljice,nast.iz glazbenog...Valjda je to bila kap koja je prelila čašu njene ljubomore
Drugi slučaj:BIla sam 3.razred..Prvi dan škole..ja sva ponosna došla u školu sa novim tenisicama iz Italije,onak s onim ripnama(Kao kopačke,al špićaste)..Trčim najfednici i sve cure iz razreda odlaze na vrata iza škole.Svi pričaju gdje su bili po ljetu..Ja kažem:U Veneciji..I sad,tko je šta kupio..Lana ima tenisice koje onu nisu nikad vidjele..Ja onak sva ponosna kažem:"Pa to se nosi u Italiji."...Moja najfrendica:Ajme Lana,ovo nije Italija,i to se tu ne nosi.Meni se oći suzama napunile,otišla sam kući tužna i tene više nisam nosila..nakon dva dana,mama i ja idemo kod frednice i putem sretnemo mamu od te moje "frendice"..Kaže ona:Gdje sI Lani kupila one tenisice,moja x već par dana ih opisuje i tupi da hoće takve,kaže neke iz Italije...Mama se samo nasmijala te promjenila temu a ja..Frendici ovo pamtim,kako god bilo...Ja sam njoj oprostila ali,taj neki dio..nešto tu ostaje i znam da to nikad neću zaboravit
I treći,za mene možda najbolniji..Bila sam 5.razred...Hodala sam s Vukšićem,najzgodnijim tipom na školi.Bio je godinu stariji,sve se cure ljepile na njega...Mare i ja,najfrendice 2 godine,ono,oduvijek-zauvijek..bar se tad tako mislilo...No počelo je ovako:Vukšiću je Mare prenosila ono šta ja nisam rekla,meni što nije on...Napr:Rekao je Vuk da ima par simpi i da nezna koliko ćete vi jošš:Plakala sam ko luda,on me zvao 2 dana..Naravno,njemu sam povjerovala ali i njoj nisam zamjerila,jer sama nisam znala tko bi mogao lagati...Često se događalo da sam došla u društvo i svi bi zašutili..Nisma si to uzimala za važno,ko zna o ćem oni,al ja sa bila u oblacima i nije me bilo briga za ništa...Al te poruke su postajale sve žešće i Gore..Plakali smo oboje..9 mj.je to trajalo dok ja više nisam pukla...Vuk mi je priznao da je ona od poćetka htijela s njim,slala mu poruke,lagala mi,ali me on to nije rekao?!Zašto?!Kao,nije mi htio uznemiravat,nije se htio zamjerit njenom bratu..tad sam ja shvatila da ta veza nije bila ono što je trebala..Evo,na Marinu sreću i prekinuli smo na moj rođendan.Sretan ti rođendan,Lana..Ona i ja se sad ponašamo kao da je to zaboravljeno..al osvetila sam joj se:.sry,Mare...Evo,idući put--pišem o osveti...