KIKIRIKI,KOŠTICE,ZANIMACIJE!
ZANIMANJE: JAVNI DJELATNIK
Čitam danas kako je V.P. tražila 10000 eura za slike sa svog vjenčanja. Za sada ih nije dobila. Vele urednici žutih tiskovina da nismo u Holywoodu. I da nije ona Demi Moore. Gospodin Škugor kaže da su neki za takve informacije dobili frižider. A ako su fakat velike zvijezde i imaju dobru priču, dobili su kuhinju. Postoje kuhinje vrijedne 10000 eura, al brijem da V.P. već ima kuhinju pa joj ta "robna" zamjena nije odgovarala. Sa strepnjom očekujem rasplet........
Iskreno rečeno, boli me onastvarkojunemam hoće li V.P., i za koliko, prodati te fotografije. Njen dućan, njena roba. Meni je zanimljivo nešto sasvim drugo, a to je odnos medija i javnih osoba, točnije pravo javnih osoba na privatnost.
Ova tema se aktualizirala kada se pojavio Severinin video uradak, a o tome se pričalo i ovih dana nakon što se pojavio filmić na kojem je Jelena Veljača. Ili nije, tako svejedno za ovu priču. Dakle, svi (pri tome mislim na javne osobe) su se uskokodakali o tome kako se ne poštuje njihova intima, kako su sve to zakuhali zločesti mediji, kako oni nemaju mira i kako svaka šuša misli da ih ima pravo slikati u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Sve je to grozno i fuj i sram bilo sve ljude, jer koja im je fora zabadati nos u tuđe živote. Još je tu svakakvih izjava bilo, no ovo je otprilike sukus. E, sada si ja vrtim film i mislim: ok. Recimo da su oni u pravu. Al zašto onda svaki dan čitam što je tko skuhao za ručak, kakve kolače peče za Božić, gdje radi pramenove, kako je proveo vikend, u kakvom mu je stanju kućni ljubimac, gdje ljetuje, kako mu se zove najbolji prijatelj i da ne nabrajam dalje. You get the point. Na svoje pitanje odgovaram: to ljude zanima pa su te informacije u medijima. A kako su te informacije došle u novine? Opet odgovaram: pa XY osoba je dala interview, novinaru je otvorila frižider i ispričala svoje recepte, pozvala je fotografa da ju snima s alu-folijama na glavi "before" i novim lookom "after". Ukratko, mediji su im potrebni kako bi prodali svoj proizvod, bilo da se radi o pjesmi, filmu, predstavi, emisiji ili vlastitom izgledu, pa vođeni mišlju "nije bitno što se piše- glavno da se piše" iznose svoj život u medije. I ta simbioza skladno traje sve dok objavljene informacije idu XY u korist. Problem nastaje kada se objavi nešto što XY baš i nije želio pročitati ili vidjeti o sebi u medijima. Čudom se čudi kako se to netko usudio objaviti. I tada krene priča o pravima na privatnost. Ali nije li se sam XY odrekao te privilegije koju uživaju anonimci? Pustio je medije u sve pore svog života i samim time postao predmet interesa i suda javnosti. A to povlači sa sobom i neke posljedice. Ukoliko XY nije toga svjestan i nije se spreman tome prilagoditi, tada mu preostaju dvije solucije. Prva je ta da ograničeno eksploatira medije.Pri tome mislim da postavi granice do kojih je spreman otkrivati detalje svoj života. Istina, tada se o njemu neće toliko pisati kao o njegovim kolegama, ali ako netko dobro radi svoj posao, njegova djela su mu najbolja reklama. Druga solucija je da se ne bavi javnim poslom.
Poanta svega: dragi moji, ne možete i stisnut i prdnut!
15.02.2006. u 19:22 | 1 Komentara | Print | # | ^
