šit hepenz

nedjelja, 13.03.2011.

TUR IZA M

Po Pukotovoj definiciji turizam je guzičarstvo. Ja se apsolutno slažen s ton definicijon, jer sve je lipo objašnjeno. Rič dolazi od turcizma tur. To tur nije skraćeno od turcizam, nego baš tur. Tur na turskome znači guzica i prema tome turizam je guzičarstvo.
Tur d frans, guzica od francuza. Vorld tur, svjetska guzica. Kam bek tur, vrati se guzice.
Dakle, pošto je sasvim jasno da je turizam čisto guzičarstvo, a pošto se zna šta i kako jedino može izać iz guzice, pokušat ću objasnit pojam turizam na biološki način. Bio loški, a sad više nije loški.
Znači ništa nema prirodnije od objašnjenja hranidbenog lanca na primjeru govna. Da, jednog najobičnijeg, po ničemu posebnog govna. Govna vulgaris.
Znači ovako, Frane afitaje sobe fureštima. To ka oće reć da Frane iznajmljuje sobe turistima. Frani isprid kuće na tabelu piše sobe, rumz, cimer fraj, kamare. Sve to. I jebi ga, ima turista šta pored sobe oće i jist. To je puni pansion. Onda Frane ispeče na gradele turisti ribu koju je ujutro uvatija u mrižu. Turisti to pojidu (a turisti bi i govno pojili da je na gradele). Posli toga, kako su i turisti živa čeljad i ljudi od krvi i mesa, turisti se , da prostite, poseru. A kako su turisti Europa i svitski ljudi, oni lipo potegnu vodu. Potegnu vodu i govna odu (pazi ovo, klasičan primjer analne poezije). I uz pomoć stare dobre kanalizacije, kojoj je ušće u moru, govno ode u more. A di bi drugo išla kanalizacija? U brdo? Pa ko bi pumba govna da idu uz brdo? Nije ekološki, jebi ga, ali je po zakonima fizike i šta je tu je.
E sad kad je govno dospilo u more, na njegovom kurikulum vite i cedevite objasnit ćemo hranidbeni lanac na primjeru turizma, tj. čistog i nepatvorenog guzičarstva.
Govno je dospilo u more. Bilo je rano ujutro, sunce nije bilo još izašlo, govnu je bilo ladno i odlučilo je malo zaplivat da se ugrije. I plivalo tako govno i dospilo na pučinu. Tamo su mali ciplići (za vlaje i još gore od njih to je riba koja na meniju najradije bira govna) spazili govno i krenili ga lagano grickat i oglodali su bidno govno do kosti. Onda je jednog od ciplića koji je marenda naše govno poždera zubatac (za vlaje i još gore, zubatac je grabežljiva riba, iznimno dobrog ukusa i pošto joj je visoka cijena, možemo zaključit da je zubatac cijenjena riba). Onda je zubatac uletija u mrižu Stipi i Stipe ga je proda u restoran. Na peškariju (to ka oće reć ribarnicu) niko ne bi kupija zubaca jer je skup. I uvečer doša furešt u restoran, izija zubaca na gradele i gušta ka prasac, pa još i sve to skupa masno platija. Možemo na neki način reč i da je furešt izija svoje vlastito govno i to platija par sto kuna ili skoro sto eurića, kako mu je lakše. Sutra ujutro kako se probudija, popija furešt kavu i da prostite, opet mu se prisralo i tako smo se mi našli opet na početku priče, samo šta je to sad govno broj dva.
Govno broj dva dospilo je kanalizacijom u more. Opet isto i na isti, ekološko nesvjesni način. Kako je bilo malo burinića (burin je mladunče bure, za Vlaje i slične) bilo je i valova. Val je govno s vrimenon izbacija na plažu. A na plaži isprid Šimine kuće kupa se naš furešt. Upeklo sunce, došlo vrime od ručka i furešt je odlučija odvuć svoju od sunca pocrvenilu guzicu na sigurno, u lad, u Frane doma. Neoprezno hodajući i ništa ne sluteći, furešt je sta u svoje vlastito govno! Nije ga pripozna, nego je još vika šajze i majn got, kad ga je razmelja šlapon po šljunku. A kako turisti mislu da su za cijenu sobe kupili i zemlju, ljude, zrak, more i sunce, naš furešt nije baš sadra guzicu trudeći se da govno detaljno ukloni sa šlape. I tako se, uz pomoć šlape, govno vratilo nazad doma, kod Šime. I tamo se trajnije nastanilo u rupi između dva komada laminata, a malo i po skalama koje vodu na kat. Govno je i opet napravilo puni krug u hrandibenom lancu, a i zapravo vratilo se tamo odakle je došlo.
Ovo je priča s poukom, a pouka glasi, govno si bija, govno si i govno ćeš opet bit. Sve se vrti oko govna. Mislim da i oni koji najteže skuže su od ove poučne priče svatili da je turizam najobičnije guzičarstvo.