Shvatio sam da neki (ja) druge ljude ne gledaju kao ljude, nego gledaju ono kako ti ljudi utječu na njih (mene). Dakle, imamo mene, i imamo nekog drugog. Taj drugi na mene utječe primjerice tako da ja gubim samopouzdanje, osjećam se slabije, ranjivije & neprirodnije. Kao Kyriales na Latinovića, samo što ja imam puno Kyrialesa. E sad, dobro, ja sam pomalo defektan u tim nekim slučajevima, no zanemarimo to. Pitanje je kako gledati preko svojih slabosti, približno objektivno, u tog čovjeka i sagledati ga u cijelini, a ne samo ono što mene u blizini tog čovjeka čini olupinom vrijednom svoje težine u bjelančevinama? Gledati NJEGA a ne NJEGOV odraz u MENI. JEL JASNO!?!?! Rekao bih ja da se treba ponašati u skladu sa time kako on utječe na tebe, ali ponekad to jednostavno nije pravi osjećaj. Zapravo, ja propagiram licemjernost kao socijalnu vještinu. U glumi, je, spas. Ma ne shipka, sad ti banaliziraš što sam htio reć.
- Ne banaliziram, ti to umataš u šuškavi papir, a zapravo si DEBELI LICEMJER.
- Jok. Ne znaš. Kad dođem do Više Istine bit će ti žao.
- KAD NA VRBI RODI GROZDĐŽE!!! HE HE
Ovdje će ići slika "ja sam jedna velika kolutićava kontradikcija" i upis je zgotovljen.
Koja emo-sranja a?
|
