27.09.2004., ponedjeljak
Staklo
Shvatio sam danas svu fragilnost života u srazu sa tehnologijom kakvu znamo. Krenimo od bazičnih stvari, primjerice staklo. Staklo u svakodnevnoj upotrebi. Što je staklo? To je nešto nevidljivo, nešto što ne bi smjelo postojati. Ali staklo je tamo, opire se svim našim osjetilima kao plastična vrećica raspadanju. Naš opip kod stakla nije u skladu sa vidom. Ruka osjeća, oko ne vidi, mozak krvari. Znam, mislite da je ovo već pretjerivanje, ali ja mislim da staklo tijekom dana unosi milijone malih frustracija našem mozgu. Zašto ga zamarati tim beskičmenjaštvom određenih materijala koji, zamisli, bez beda propuštaju svjetlo kroza sebe? Tko je to izmislio?
Moj tata je danas čistom snagom uma razbio staklo. Naslonio se na njega glavom i naletom božanske snage misli raspršio ga u neviđenom vodoskoku blještećih kristala. Bijah ponosan te euforičan.
Nevjerojatno je kako uzimanje čaše kroz razbijena vrata kuhinjskog ormarića pročišćava mozak. Nema nevidljive zapreke, nema hladne prevare koja zaustavlja sve pokušaje prečice. Oh ne. Nema robovskih poslova pranja stakla kako bi bilo još nezamjetnije. Kakva perfidnost! Ne, sada mogu uzeti čašu otvorio vrata ili ne. Zašto? Jer ju u oba slučaja vidim. Što može biti prirodnije od toga?
Ovo dokazuje da nisu samo kompjuteri i mobiteli tekovine civilizacije koje nas nezamjetno frustriraju. Ima ih puno, no prosječne osobe ih ne registriraju. Oh ne, takva zapažanja svojstvena su samo izvanredno kretenoidnim osobama koje se zamaraju glupošću. Moram počet pit.
|
- 20:21 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
All time low
:p Baš je šugavo. Kako rekoše, sad može samo bolje aaa? U tolkom sam lošem raspoloženju da razmišljam koliko će mi to pomoći u fiktivnoj karijeri umjetnika. U TOLKOM SAM BEDU!! Tjebalotećuko...
Ako vam se čini da izbjegavam individue na icq-u, pogodiste ravno u sridu. Svi! Izbjego sam i sebe, eno me tamo sjedim nad knjigom i mislim da ću uskoro počet učit. No ja sam tu na kompu ahaHahAHahA kreten. Može mi i on sisat kitae. Kičma mi je dovoljno gibpka, a rebro ću izvadit. Kitae je glomazna.
|
- 20:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.09.2004., nedjelja
Raspisivanje
Stari prijatelji...
Lijepo je imat žensko za starog prijatelja jer onda je to nekako još starije i još bolje. To je onda aseksualno, a sa muškim prijateljem to ne može biti aseksualno. Može puno, ali ne može to. Valjda je u tome bit.
Moguće je, da da oh da, imat prijatelja suprotnog spola, ali fora je da je to moguće samo sa onima koji o tim prijateljstvima ne razgovaraju. Oni koji o tome pričaju imaju određene komplekse oko suprotnoga spola te smatraju prijekopotrebnim o tome naširoko diskutirati. Dakle, ako pričate o tome, onda je nemoguće. Ako to prakticirate, moguće je. Nešto slično onom kad ne možete odjednom znati smjer i brzinu čestice. Nadalje, kad bi ljudi više učili fiziku, društvena interakcija bi bila lakša... FIZIČARIMA! A jesam konj..
Gripa...
Također sam shvatio, da je bolest bolja od pijanosti. Gripa. Simptomi gripe nestanu kad si pijan. Malaksalost koja paše i oplemenjuje prelazi u glupo tupilo. Ma, alkohol je zlo. Od sad pijem vino, ono što dobiješ kad gaziš grožđe koje onda fermentira. To je bazično i plemenito. To vraćanje korjenima je također još jedan vid aktivizma kojeg ne volim, ali nečemu se moram prikloniti. Moraš biti aktivist u današnjem svijetu, inače nisi ništa. A biti ništa je usrano, I can tell you that. Dajem si još dva odjeljka da napišem nekaj zanimljivo. U zadnje vrijeme sam nekako tup te dosadan. Koji užas, sad sam nadopisao onaj gore odjeljak i shvatio sam da.. Ne mogu završiti ovu rečenicu bez psovanja samoga sebe repetitivno.
Ponorimo niže into one self.
Banana...
Ma nema šanse, nema niže, nema šire, nema me bre. Nisam niš. Čim čovjek piše ovakva egzistencijalna sranja znaš da treba počet raditi nekaj. Kućice za ptice, bojit ograde, pletenice, pumpat nekaj, čistit tipke, sranja.. Bilokaj.. Odo.
|
- 06:00 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
