My life

subota, 19.02.2005.

Započeno 03.02.2005.
Sjećanje iz djetinjstva:
Kad sam s roditeljima i pijateljicom/susjedom išla na izlet...
Bili smo na mnogo mjesta,jahali smo konje,jeli sladoled,no kad smo jednom izlazili iz auta slućajno sam ozlijedila prijateljicu.
Ja to nisam ni primjetila.Odjednom me je otac pitao zašto sam to učinila.Šuteći sam pogledala prema nozi djevojćice koja je kraj mene plakala.Samo joj je bila ogrebana koža.Ali ja to nisam učinila.Nisam...Ili možda jesam?
Rekla sam:-"Namjerno sam"
Mislila sam da to znači da nisam htjela.Moj otac me je grozno pogledao i rekao:-"Što si to rekla?"
-"Namjerno sam"-ponovila sam.
Rekao je:"-reci to još jednom i dat ću ti šamar!!!!"
Ja:-"Namjerno sam!Stvarno!"
I ošamario me...
Počela sam plakati derući se da sam namjerno.Ponovno mi je prijetio...
Uplakano sam se zaderala:-"Pa nisam htjela!Namjerno sam...Što to onda znači????"
To je bilo tako grozno...Nisam namjerno.
Dok sam bila mala išla sam u vrtić s Crow.Ja sam uvijek skakala uokolo glumeći psića,a ona je samo tiho i mirno sjedila na klupi.Imala sam mačka Miškota i kanarinca.Jednom je kanarinac izletio iz krletke.Miško ga je samo promatrao i gledao.Tada je kanarinac dobio srčani udar i krepao,a Miškota je zgazio auto.Poslije sam imala ribice,no umrle su od...bo.Samo su plutale na površini vode.
Onda mi je jednog dana otac kupio kornjaču.Naravnoo,bila sam još mala i nisam se za niš brinula pa ju je hranila moja mama.Ionako su joj kornjače omiljene životinje.Ali,ali...jednog dana
nestala je(kornjača-pooof-nema je!).Ja i moja majka tražile smo ju tjedan dana.I tako sam ju našla dok sam vezala tenisicu.Poslije ju je moja majka poklonila nekom tamo čovjeku(koji ima cijelo životinjsko carstvo).I još životinja-udomili smo malog zeku bijele boje sa sivim flekicama na leđima.Njega je moj otac dao nekom prijatelju.Saznala sam da su ga pojeli ili da su ga pustili u šumu.Nikad nisam saznala što se zapravo desilo s njime.
Kad sam krenula u školu počela sam nositi naočale.Tada je moj tata kupio satelitsku.Ja i moj brat stalno smo gledali cartoon network,no onda je taj program postao kodiran.Zato sam počela gledati njemački program,a moj brat se zaljepio za kompjuter.I ja sam ubrzo razumjela njemački jezik.A još je i moj tata imao posao u njemačkoj pa mi je donosio svakakve časopise.Kupio je i pokemon igricu te gameboy.To smo Crow i ja stalno igrale,a čak je i ona nešto malo njemačkoga iz toga naučila.
U međuvremenu,ja i Crow postale smo naj frendice.Jednom smo se izgubile na Trsatu.Ja sam počela plakati,a nju uopće nije bilo briga što smo se izgubile.No,naša učiteljica se vratila(to smo bili na izletu,a razred je već otišao bez nas).I više nikada se nismo izgubile...
Dobila sam psa dalmatinera i zvao se Asteriks,a o njemu se brinuo moj otac.Nakon pola godine darovao ga je nekom prijatelju i više nikad nisam vidjela tog psa...
Uvijek sam prolazila s 4,a Crow s 5(iako ni jedna ni druga nismo uopće nikad niš učile).
...Nagovorila sam roditelje...Sama sam naručila(iako sam inače sramežljiva)...i...dobila debelu,veliku crno-bijelu mačku koju sam nazvala Kitty.Na početku sam se brinula o njoj,no poslije su tu brigu preuzele moja baka i mama.Nakon mjesec dana(08.04.2000)omacila je(fuuuuuuuuuuj,jer ja sam to vidjela!!!!!!!!!!!).Sivka,Šeri,Belkica i,najmlađi,Tigrić.Kad se moj otac vratio odneso je Kitty,Sivku,Šeri i Belkicu u Društvo za zaštitu životinja.Tigrić mi je jedini ostao.Gledala sam ga kako je odrastao.Baš je bio sladak!Nakon 3 godine vrat mu je bio sav krvav(valjda se borio s nekom mačkom ili nekim psom)i to je bilo grozno.Morali smo brisati krv s poda!Ostao je još 2 dana,pa otišao van te se nikad nije vratio.Baš mi je nedostajao.Tada sam dobila papigicu tigricu koja je samnom još dan danas-Bonny.
Peti razred prošla sam s petisom,no Crow je još uvijek imala višu ocjenu(ne šest nego ono 4.__).U šestom razredu smo se svađale.Jednom se naljutila na mene jer je dobila 4(BOŽE!)i sl.Bila je još jedna svađa(veeelika)koja je sve promjenila.Sve je počelo s time da me Crow ignorirala dok je bio kontrolni iz matematike(nemojte sad krivo razumit).Naime,posuđivala sam joj gumicu jer ona nije imala.Kad sam trebala neć obrisat,ona me ignorirala i pisala nešto-nije mi htjela dat gumicu.Zamalo sam se zaderala.Bila sam ljuta,a profesor me gledao ko da sam pala s Marsa.Kad je napokon stavila gumicu u sredinu,obrisala sam grešku i sakrila gumicu(Crow još uvijek nije kužila da me ignorirala).Onda kada je ona trebala gumicu,počela sam ju glumiti-osvetila sam joj se i ignorirala ju.Ona je mislila da je to neka urota protiv nje.Poslije toga je bila marenda.Znala sam da Crow ne želi ići van pa sam ja izašla van s nekom drugom curom.Ta cura bila je posvađana s nekom s kojom se poslije Crow udružila protiv nas.
Jednog dana počela mi je slati poruke na mobitel.Moja mama je rekla:-Hahaha!Pa vi ste kao dvije blesave koze!
Ja sam Crow napisala u poruci da je ona koza jer sam htjela da me pusti na miru i to mi je bilo smiješno(za mene je to bila šala),no ona se još više uvrijedila.Ali jednom u školi pomirile su se one dvije cure,pa smo se i mi.No,ona je još bila naj frendica s onom drugom curom.Sprijateljile smo se.Mogli bismo toj curi dati nadimak Vida(jer joj je krsno ime Ida).Postale smo tri najbolje prijateljice.No,Vida i Crow uvijek su se svađale,a ja sam ih svaki put pokušavala pomirit.Našla sam malog tigrastog mačića na mojoj terasi.No,nisam ga mogla zadržati,pa sam ga dala prijateljici.Još je bio mali i nije me iznenadilo kad je rekla da joj cuca robu.U 7.om razredu imali smo kemiju i fiziku.Vida i Crow su dva puta plakale što su dobile 1 iz kemije.A na kraju 7.-og razreda...Išli smo na ekskurziju u Staru Sušicu.Tamo smo prespavali 3 dana-bili smo u discu itd.Bilo je mnogo snijega u to vrijeme-kad smo stigli padala je prava mećava.Vida mi je obećala da će me štiti ako me jedna cura počne gnjavit(jedna umišljena kreštava pametnjakovićka s kojom smo bili u sobi),s kojom se Vida najviše družila.Stvarno nije bila fer!Ta cura nagovarala me da se našminkam,no ja nisam htjela(mrzim ju!!!).Rekla je da se našminkam ili će me ona našminkat(nešto slično rekla je i na ekskurziji u četvrtom razredu).Vida je rekala da se našminkam.Vida je prekršila obećanje.Baš je glupa-jednom je čak i zaboravila da sam joj naj frendica i to smo zaključile kad sam bila prije kod nje!
Samo je Crow kratko izgovorila:-Ma,dajte pustite ju na miru.
Tada sam vidjela da mi je jedino Crow prava prijateljica.No,nisam odustala-mislila sam da će se Vida promijeniti i da će se promijeniti u bolje...
Ja i Crow neznamo baš plesati,pa nas je Vida malo učila.Iako je išla na "ples" nije baš bila najbolja u tom području.No,unatoč neispravnom plesanju,ostatak te ekskurzije bio je super.
Bilo je mnogo mana koje sam primjetila na Vidi.Rugala mi se kako crtam,imitiala me je i nekad je otišla kod drugih cura(koje su kao više "cool")i ponašala se kao da se nikad nismo poznale(ignorirala mene i Crow,te se zabavljala s drugima).Zbog toga me Crow nagovarala da Vidi više ne budem prijateljica(nju je isto izludila).Ali ja sam ju zavoljela kao(najbolju)prijateljicu.
Kad smo išli na školski izlet u park Golubinjak,u autobusu je Vida sjedila s jednom budalom(ispravljam,popularnom luđakinjom koja samo trči za dečkima),jer njena prijateljica nije išla na taj izlet(pa je budala htjela društvo).Crow se jako naljutila,jer je ona htjela sjediti sa(našom)najboljom prijateljicom.Kraj nje se sjela cura koja je prije sjedila kraj mene.I cijelo vrijeme su tako kraj mene bili nabacani razni skafanderi i jakne.Ja sam samo buljila kroz prozor,no,nakon dugog vremena,bilo mi je slabo.No,srećom,nisam povračala kad smo stigli.Tamo je bila golema livada,a oko nje visoko drveće.Osjetio se svježi planinski zrak.Nas troje krenule smo pješčanim putićem do tamo nekog restorančića.Malo smo marendale,a ja sam imala i žvakače,pa smo i požvakale.Krenule smo prema nekoj spilji.Penjale smo se putićem punim vlažne zemlje i kamenja,a kraj njega klimave drvene ograde.Lako se moglo poskliznuti.I to sam bila ja.Poskliznula sam se,ali čvrsto sam se držala za klimavu drvenu ogradu(koja je zamalo odskliznula samnom).Prošle smo kroz neku malu špiljicu u kojoj je sve kapala voda.
Na drugoj strani ugledale smo visoko bujno drveće,mnogo niskog raslinja,goleme grote,ponegdje travu i većinu šumskih putića.Zaključila sam da je to sjenovita šuma jer smo bili u hladu.Krenule smo dalje putićem koji vodi prema gore.Vida je trčala jer je što prije htjela razgledati svo to zelenilo.I ja sam se opet naljutila,jer sam se zbog nje zamalo opet poskliznula(zapela sam za kamen,no održala ravnotežu i nepala).Kad smo stigle do nekih starih klupisa,sjele smo se I odmorile.Nedugo nakon toga,išle su dalje I stigle do neke druge špilje.Crow I ja nismo ušle jer je tu voda kapala ko luda.Vraćale smo se do livade gdje je naš razred.Onda je Vida čekala djevojčicu iz mlađeg razreda,koja je sa svojom prijateljicom(koja ju je također čekala)išla s nama.Crow ju nije htjela čekati i krenula je dalje.Ja sam krenula s njom iz osvete što me Vida prije nije htjela čekati(a tu djevojčicu da).Vida je stalno dozivala naša(prava)imena.Mi smo stale tek nešto dalje kad joj glas nismo tako glasno čule.Vida se derala:-“A,dajte,kakve ste!Ja bih vas čekala!!!”
Da,da prije nas je lijepo čekala jureći uokolo!Stigle su do nas i bez komentara krenule smo dalje natrag.Crow i ja odlučile smo se još malo odmoriti za stolovima onog restorana.Vidilo se da se vidi nije svidjela naša ideja.Ona se je već odmorila dok je čekala
onu djevojčicu.Ona je zapravo i htjela da idemo di ona kaže(jer mi uvijek idemo tamo di i ona).
Vida:-“Ajmo ići negdje,ovdje je dosadno.”(zastenjila je kao njen pas)
Crow:-”Ma,daj pričekaj da se malo odmorimo.”(rekla je opušteno tipkajući po svome Siemensu T45)
No,Vida je izgubila živce I počela filozofirati.
Vida:-“Kako super!Sada ćemo cijeli dan tu lijepo samo sjediti i dosađivati se!Ajmo ići za onaj drugi stol I proći sve stolove.Biti će zabavno…A,dajte,ajmo ići negdje!”
Ja:-“Ne,pa čekaj malo da se odmorim pa ćemo odmah krenuti negdje”
Crow:-“Ma,daj,Vida,ne gnjavi!”
Vidino oblo,veliko,žaruljoliko lice izgledalo je uzrujano i uvrijeđeno.
Onda sam ja rekla:-“Evo,ja bi sada išla negdje”
No,i Crow i Vida,obje su samo šutile.Crow je(zagledana u ekran svog moba)rekla:-“Dobro,onda čekaj još malo.”No onda je brzopleto i ljutito Vida rekla:-“E,pa ako vi nećete,ja idem!
I odtrčala je na livadu,a ja sam potčala za njom(bez svog ruksaka),derući se:-“Ma čekaj mene!”Onda je Crow zgrabila svoj ruksak I potrčala za nama.Vida:-“Zašto ideš sad s nama?”Crow:-“Pa nećete me valjda tamo samu ostavit?”
Otišla sam natrag do drvenih stolova i klupica da ponesem ruksak.Dok me nije bilo,one su se svađale.Ne sjećam se baš što se dalje desilo.Vida je otišla kod drugih cura,a ja i Crow pogledale smo “Kraljicu šume”(debelo,visoko stablo).Onda smo još s Vidom pričale poslije,pa sam Vidi nosila torbu posvuda,a ona je mislila da joj više ne želim biti prijateljica.Udaljila se od nas.No,poslije sam skužila da me iskorištava jer sam joj posvuda morala nosit torbu(ona mi ju je dala jer je(L)mislila da ćemo Crow I ja cijeli dan sjediti za glupim klupicama)…
Poslije tog izleta,kad je škola završila,dobila sam aparatić.Na početku su me jako bolili zubi i to mi je bila isprika da izbjegavam Vidu.Crow me opet nagovarala da Vidi više ne budem prijateljica,no ja to nisam mogla činiti.No,shvatila sam da svatko ima svoje mane i da ja to mogu učiniti.Zapravo je to bilo jedino rješenje da me Vida pusti na miru.A to sam ja htjela. Nisam ju namjeravala ozljediti.No,morala sam riskirati.Tako sam sama odlučila i kada me nazvala Vida,ja sam joj rekla da joj više ne želim biti prijateljica.Ona je postavljala mnogo pitanja.Bila je jadna.Rekla mi je da mi je već kupila rođendanski dar(a meni je rođendan u jedanaestom mjesecu).Pa što me je ona to-podcjenjivala?
Tada to nisam ni primjetila…I tako su Crow i Drawolfie ponovno bile dvije najbolje prijateljice.
Uostalom,ovako Crow opisuje Vidu:” Vida. Glupa, sebična, narugljiva, bez pravog talenta za išta. Uvijek je najglasnija, iako priča samo gluposti, a pjeva kao da je netko davi. Njen dugogodišnji uzor je Ivana i dala bi sve da bude u njenom društvu. Uvijek se predstavlja kao “Vida from Sydney, Australia”, a tata joj je iz Rijeke, mamini roditelji iz Hercegovine. Gdje su tu Australski korijeni? Nema ona pojma o ondašnjoj kulturi ili nedaj Bože jeziku. Samo se čini da dobro zna engleski zbog australskog naglaska. Ako je nešto pitaš neće imati pojma. Vjerojatno ne zna ni za što je “cca” kratica.
Osim toga, ova glupača je i sebična, nije je briga za nikoga osim za svoju guzicu (ali ona se hvali da druge uvijek stavlja na prvo mjesto, za razliku od mene), misli da je najljepša u školi i da joj frizura baš super stoji, za razliku od moje, uvijek ogovara druge, pa čak i najbolje “prijateljice”.
Iskomplaksirana je zbog svoje “debljine”, kupuje sprave za vježbanje bez muke (Butterfly Abs), pa se ruga meni i Drawolfie (cca. 47 kg – cca. 164 cm?) da smo anoreksične kako bi prekrila svoju opsjednutost vlastitom težinom.
Iritantno se smije i namjerno me glasno ogovara kako bi je ja čula i bila “povrijeđena”. Pogotovo u vezi s mojom simpom. “Cijela škola to zna, ali ona se boji priznat”! Zašto bi cijelu školu bilo briga što sam ja u njega zaljubljena, a ionako nitko ne zna za mene? Za vrijeme tjelesnog ona ostane u svlačionici i kopa meni i Drawolfie po torbi, pa Drawolfie usput ukrade i nešto novca, pa ga još i stavi u pogrešan džep. Jednom će joj sve to prisjesti, vidjet će ona još mene i Drawolfie."
…Poslije…
Našla sam crnu macu ispred moje kuće,pa sam ju počela hraniti…Mazila sam ju,a poslije,kada je zahladilo,moja mama ju je pustila u našu kuću.Moj brat je spomenuo da izgleda kao salem iz Sabrine,male vještice(pa sam ju zato tako i nazvala).Salem i Bonny su jedine životinje o kojima sam se dobro brinula te sam ih jako zavoljela.
Jednog dana nazvala me je Vida.Bila sam iznenađena.Rekla je da bi htjela da se pomirimo.Onako kao da smo samo prijateljice u školi,kažemo si bok i sl.Stvarno je bila čudna,nekako žalosna.Bilo mi ju je žao.To je za mene bilo ok jer i ja sam to htjela.Sljedećeg dana sam to ispričala Crow i ona se složila samnom.Tako smo se pomirile s njom,no to ne znači da ju sad više volimo...
Osmi razred smo Crow i ja prošle s 4.Prvi put sam se spasila filozofiranja od mog oca,jer on se uvijek ljuti kad prođem s 4(a ja uvijek prvo polugodišten prođem s 4).On misli da sam ja uvijek imala 5,pa da sam sada popustila,no to uopće nije istina!Pa od prvog do četvrtog razreda imala sam čistu četvorku.
Nastavlja se…

- 21:52 - Komentari (3) - #

<< Arhiva >>

	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Opis

Linkovi ^_^

Naj animal:

subota, 19.02.2005.

My life