Dugo ne pisah jer sam zaboravila i ime i lozinku i sve po redu... zapravo, da budem iskrena bavila sam se različitim ljubavnim avanturama... oooo yea :D
po dobrom starom običaju nisi zadovoljan, nisi na mjestu, pa ti je svaki hedonizam opravdan. To je barem neka moja filozofija kad si želim oprostit toliko prekršaja.
A ima ih...
Zadnji put sam istaknula kako ću svoje bivše muško izrezat iz cijele slike. Međutim, završilo je kuhanjem zajedničke večere, plesanjem po kuhinji i sexom... završetak: opet svađa, opet drama...
I sve ispočetka... tu smo gdje jesmo... ali, eto bar znam- ne ide....
poslije toga sam u nekoj tamo dalekoj zemlji odlučila posjetiti svog bivšeg za kojeg me vežu lijepe stvari i prijateljski odnos, ali radi mog ovog gore prije bivšeg (Mate Miše Kovača) nisam bila u kontaktu s ovim ( Zečićem). I tako smo ja i Zečić s riječi prešli na dijela....I nemojte me pitat kak je bilo... Odvratno! Ljigavo! Ne kompatibilno! Ništa što ja pamtim kao fizički dobro s njim...
Al bilo i prošlo, pa se ne ponovilo. Dobri smo si, pričamo o svemu... Al je meni drago da sam se ja uvjerila da nije to to i da je i on s nekim razlogom bivši.
Poslije toga sam osjećala veliki poriv okrenuti Mišin broj i obećati mu topli obrok svaki dan i 10-tero male slavenske balavčadi samo da opet budemo skupa. Na sreću nisam.
Da budem iskrena uvijek sam se čudila kako za druge ljude oko sebe ne čujem toliko drame... Kako oni i kad prekidaju, sve to nekak zatrpaju kao mačka svoju veliku nuždu... Nema smrada, nema dokaza... ništa! I onda pričajući s par kolegica shvatim da svačije govno smrdi, samo se mi uvijek pravimo fine....
yeah! nea veze! ja sam usmrdila sve kaj sam actually mogla i idem dalje.
Poslije svog tog ex opterećenja bila sam sama. I bilo je dobro... no, odlučih ja otići na koncert. Ak vas baš zanima bio je Pero Defformero. :D korzet, najlonke, pvc suknjica, kiša/snijeg, lupocet i torbu i idemo... I znala sam da sam u centru pažnje. I divan je osjećaj biti razlog pobuđivanja tolikih testosterona. Ugl. lagano pripita završila sam s jednim zgodnim likom. I na pitanje idemo do mene moj odgovor je bio: može. Pufff, 3 sek... i još na putu sam si mislila o slici koju taj frajer ima u glavi, al sam je brzo zatomila... Previše mi je trebalo da bi to gledala iz neke moralne perspektive... Recimo samo da se isplatilo.
Samo da još spomenem trenutak ujutro/popodne kada smo zajedno sjedili na kavi ne znajući kako se ono drugo zove. i definitivno sam prvi put imala ovakav one night stand...
Međutim, ja nikako da se riješim svoje bivše veze... Onaj osjećaj kao da se i to odvija ciklički. Odlutam i vratim se na svog bradatog Mišu... fali jebemu!
i sad... s jedne strane ponos, a s druge nisu predrasude nego nešto toliko jako kao fiziološka potreba da budeš s nekim...
Al moj ponos je uvijek jači.
Mislim da sam u prethodnom kojem postu već spomenula, ali mislim da se žene uvijek pitaju je li to to... jer što ako neki super kul frajer čeka negdje iza ugla...
E, pa... ja sam čak i otvorila dating site... i nije loše... puno zanimljivih ljudi, sličnih ukusa, pametnih, zgodnih... i da, sad dolazi dio gdje i ja sama sebi želim reć glupačo jedna, al ne ide... nije to to... nitko kao Mišo sad si već zbilja brijem da ljubim Mišu Kovača...
ali, ili mi fali, ili osjećam totalno isprazno... znam da zvuči kao cliche, ali nitko kao on...
a s druge strane prezabavno je izaći van, upoznate nove ljude, osjetiti taj adrenalin, nečiji topli dodir... onako, osjećaš se živ barem tu noć i sve prepustiš zaboravu... a kada svane jutro sve pada u zaborav i ti si opet uzorna grđanka/ seljanka što bi rekla Kolinda, bez ikakvih mrlja na sebi, pa čak ni na savjesti...
Do slušanja, čitanja, i svega toga...
Sjena