Godine prolaze zasipajući susnježicu u rumene obraze
I već pomalo oronuo moljcima izgrižen kaput
Smrznute kapljice ljepe se na nj i bilježe poraze
Svaka za jedan promašaj za još jednu tugu.
Bilo bi pogrešno kazati da nisam pokušala
Hodati po baršunastom tepihu oblaka
U zlatnim cipelicama, odvažno, manekenski,
Uzvraćajući osmjehom na svaku pogrešku
Bilo bi pogrešno kazati da se nisam trudila
Ovako, od Postanka prokleta
Vlasnica Ružičastih naočala,
Osuđena na krive procjene,
Bilo bi pogrešno kazati da se nisam spustila
Niže od bezdana ne bi li pronašla odgovore
I uzdigla se konačno s Prvom Pobjedom
Ma, da tko to zna gaziti Ponos bolje od mene?
Ti sigurno ne!
Bio bi grijeh kazati da se nisam zaustavila
U Vremenu Nas
Ne sjećam se uopće
Kad sam to Naše Vrijeme
Napustila
Nakon svega ostaje ti čisti dokaz tvog uspjeha.
Requiem
Sagorjela Naivna Djevojčica
Preoterećena da bi nekoga Novog rasteretila
Sretan?
Znam da jesi!
Kriv?
Itekako, ali nikad optužen.
Zvonit će noćas s Katedrala Svijeta,
Zvonit će nebi li
Zaglušilo zveket finog stakla
Čaša šampanjca
Ujedinujući želje i htjenja Svih.
Znam da ću taj isti zvuk Zvona
Pamtiti još dugo, ne bi li ga znala
Raspoznati, podjeliti od onog
Razigranog Svadbenog,
I tupog Mrtvačkog.
Nazdravit ću noćas
Vlastitoj prošlosti
Po posljednji put.
I nastaviti dalje
bez kaputa
i naočala.
Bez tebe
Potpuno cool.
Ovaj put neću poželjeti ništa...
Samo ću nazdraviti
Uz pjesmu kakva priliči trenutku
Zažmiri i zaželi želju...
Kad sat zazvoni na kuli...
Kad kazaljke se poklope...
Pomisli u ponoć, na mene, na nas...
Ma ne,
Malecka, ponoć zvecka, a tvoja bajka i dalje sja
Malecka, suza pecka, al što bi ti s gunđalom ko ja
Ti samo odigraj cool,
Potpuno cool.
Cheers Darlin`!
