God's light reborn me !
21.02.2007., srijeda
Koliko stvarno traje korizma?
 U jednoj crkvi, nije bitno kojoj, mladi svećenik na prvu korizmenu nedjelju, nakon pročitanog evanđelja, ušao je među djecu i po prilici rekao: Čuli ste u evanđelju kako je Isus u pustinji postio 40 dana. A znate li vi koliko dana traje korizma? Djeci je u ušima odzvanjala brojka četrdeset, pa su uglas odgovorili - četrdeset dana. Tada svećenik stupi među starije župljane pa i njih upita koliko dana traje korizma. Mi stariji smo odgovorili da sama korizma traje nešto duže od 40 dana. Ako traje po starom shvaćanju do Velike subote, onda je to 46 dana. A ako traje do Vazmenog trodnevlja, kako govore neki modernisti, onda je to 43 dana. Međutim, nije važno koliko dana traje korizma, nego je važno da je korizmeni post trajao 40 dana. Naši stari, dok nije post u vrijeme Drugoga svjetskog rata ukinut, postili su od Čiste srijede do Velike subote točno 40 dana, jednako kao i Isus u pustinji. Postilo se samo u radne dane, a ne i u nedjelje. Pa ako se od 46 dana korizme odbije 6 korizmenih nedjelja, ostane 40 dana korizmenog posta. Svećenik je dao za pravo djeci, a ne nama starijima. On tvrdi da korizma stvarno traje 40 dana, ne osvrćući se na korizmeni post, koji smo mi isticali. Po njemu korizmeni dani samo su radni dani, a u korizmene dane ne ulaze nedjelje. Pa kad se od 46 dana odbije 6 nedjelja, koje nisu korizma, ostane 40 dana korizme. Nedjelje da su zapravo »Uskrsi«, pa se ne mogu ubrojiti u korizmene dane. Sve nas je to zbunilo. Pitamo se zašto se onda nedjelje u korizmi zovu korizmene nedjelje. Zašto se kod nedjeljnih korizmenih misa ne pjeva Slava i Aleluja? Zbunjeni vjernik Vrlo često o korizmenom vremenu dobivamo slične upite poput gore navedenih, a u kojima se traži pojašnjenje trajanja korizme ili Četrdesetnice. Kako joj sama riječ kaže, korizma je doista četrdesetnica, bez obzira na to željeli mi to prihvaćati kao »konačni odgovor« ili ga pripisivali »nekakvim modernistima«, pozivajući se na neke starije uvriježene pučke i pobožne prakse, u kojima, dakako, ne prepoznajemo ništa pogrešnoga. Baš suprotno: i Drugi vatikanski sabor, u svojoj konstituciji o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« (br. 109) potiče: »Neka obilatije dođu do izražaja krsne sastavine svojstvene korizmenoj liturgiji; zgodno će biti opet uvesti neke iz pređašnjih vremena«, i dodaje (br. 110): »Pokora korizmenog vremena treba da bude ne više unutarnja i pojedinačna već također vanjska i socijalna. A pokorničku praksu valja promicati prema mogućnostima našeg vremena i raznih krajeva i prema prilikama vjernika«. Korizma je crkveno liturgijsko razdoblje koje traje 40 dana. Onako kako svećenici na početku toga razdoblja i naviještaju i objašnjavaju, pozivajući pri tome na snažniju pripravu na blagdan uskrsnuća Gospodnjega - Vazam. Naime, u liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice (Čiste srijede) do Velikoga četvrtka, to jest mise Gospodnje večere. Crkva sa svojim vjernicima to čini po uzoru na četrdesetodogišnje putovanje izabranoga Božjeg naroda iz Egipta po pustinji do domovine, što možemo pročitati u starozavjetnoj knjizi o Jošui (Jš 5, 10-12), ali i o Mojsiju (Izl 24,18) i Iliji (1 Kr 19,8). Na kraju, mora se spomenuti i Isusova četrdesetodnevna kušnja u pustinji, koju navodi i naš »zbunjeni vjernik«, a koju možemo pročitati kod evanđelista Marka (Mk 1,13). Po uzoru na sve te primjere i Crkva se zajedno s kandidatima za krštenje, to jest katekumenima, ali i pokornicima sprema za pravo slavlje vazmenoga trodnevlja. U tome razdoblju ona to čini odricanjem od ugodnih stvari i užitaka, pa se korizmu nekada naziva i »vremenom posta«, te istodobno poziva vjernike da se u odricanju sjete svih potrebnih i da pomažu karitativno najsiromašnije više nego što to čine tijekom ostalih liturgijskih razdoblja. Četrdesetnica je i vrijeme intenzivnije molitve, a vjernički puk osobito rado razmatra muku Gospodnju u pobožnosti križnoga puta te se sakramentom pomirenja priprema na susret s Uskrslim Kristom u euharistijskoj pričesti. Što se tiče misnih nedjeljnih slavlja kroz korizmu, valja reći da je njihova značajka ljubičasta boja liturgijske odjeće. Liturgijska odjeća razvila se iz antičke civilne odjeće. Koju boju uzeti u pojedine dane službeno je odredio papa Inocent III. na početku 13. stoljeća, a od propisa u Misalu Tridentskog sabora to je gotovo nepromijenjeno. Tako se ljubičasta boja upotrebljava u došašću i korizmi, »kao i u bogoslužju za pokojne (za koje se može uzeti i crna)«, pojašnjava se u »Malom liturgijskom leksikonu« Ruperta Bergera. Jednako tako, u korizmi se preporuča da se ne ukrašuju oltari i crkva, da ne sviraju orgulje, a uvijek se ispuštaju aleluja i Slava. Aleluja je, naime, poklik budućem gradu Jeruzalemu (Tob 13,18), kojim će biti pozdravljen Krist kao pobjednik nad starim Babilonom (Otk 19,1-9). Za vrijeme korizme, na putu kroz pustinju u vazmenu domovinu, Crkva se odriče domovinske pjesme »aleluja« i prije evanđelja pjeva drugi prikladan poklik Kristu: »Slava tebi, Kriste Bože, Kralju slave vječite«. U vazmenoj noći »aleluja« se opet svečano zaori te se u vazmenom vremenu posebno rado i često pjeva. Isto je i sa »Slavom«, koja nije dio misnog slavlja u adventskom i korizmenom vremenu. Korizma, kako uči tradicionalna liturgika, doista obuhvaća 40 dana, ne računajući kao pokorničke dane nedjelje u tom razdoblju koje su uvijek proslava Kristova uskrsnuća. |
