miss sarajevo
Subota
Kiša. Subota. Još jedna. Čudim se što sam uopće svjesna koji je dan u tjednu. Već neko vrijeme svi su mi isti (sad ispada da sam bila uzoran student i tijekom tjedna išla na predavanja). Otkad se vratih kući (iz mjesta studiranja, dakle, u svoj mali grad), 'kradem Bogu dane'. I, kao što rekoh, svaki mi je isti.
Sjećam se što mi je subota ne tako davno značila. Budući da sam kronični niskotlakaš- ustajanje tek nešto prije podne, lagani kućanski poslovi, ranoposlijepodnevni odmor (?!?) i kasnoposlijepodnevni početak organizacijskih priprema. Zatim depiliranje, feniranje, lakiranje... Mi žene ponekad više uživamo u pripremama, nego u samom izlasku, pogotovo kad tako uljepšanog, ufinjenog i profinjenog izgleda moramo paziti na fino ponašanje; da ne popijemo previše pa nam se razmaže maskara, izvrne noga u X cm potpetice, ili da, jednostavno, ne postanemo preglasne...).
Naravno, godinu-dvije unatrag, u sada svršenim studentskim danima, često prakticirah tjedne izlaske (i uvijek je netko bio 'za', za razliku od ovdje, i sada). Bez dopodnevnog spavanja, bez višesatnih priprema, i u studentskim birtijama s teretnom Karlovačkom...mmm...šmrc.. (uzdasi i jecaji nostalgije). Jesam li i dalje 'fina' ako priznam da mi je to bio najveći gušt?
Dakle, a sada.. Volim ustati subotom oko 9, usisati i obrisati prašinu, očistiti prozore (yeah, danas pada kiša). Oko 11 nataknuti sunčane naočale (grrr.., danas pada kiša) i odraditi višesatnu kavu. Vrhunac dana. Internet, knjiga, šetnja (čak!) i neki (dobar?) film (mislim da ću se danas domoći piratske 'Grbavice')... Subota. Zar to nije tužno?..
Imam ja s kim izaći. Imam i gdje. Napokon, kad popijem, ionako nije ni bitno. Nažalost, izaći ili ne- odlučujem trijezna. I često ostajem 'u krugu obitelji'. 'Uz TV'. I živim za one vikende, ili spontane tjedne izlaske, kad sam posebno optimistično raspoložena, kad se nadjem s 'bivšom cimericom', ili 'prijateljicom koja je odselila', kad nekamo otputujem... Nije to tako teško. Na sve se čovjek navikne.
Koliko god izlaske razni sazreli, uozbiljeni, iživljeni i izlascima zasićeni moji isto- ili slično-godišnjaci smatrali nebitnima, nadraslima, doživljenima i proživljenima, prošlim svršenim vremenom, ponosno ističem da sam još mlada, djetinjasta i neiživljena. I željna izlazaka. Samo čekam bolje dane.
