Hunger Artist

Rekla sam M-u što je shrink rekao, zapravo, rekla sam mu samo mali djelić, tek jednu rečenicu (ali uh koja tako dobro to sumira), zato jer komuniciramo sms-om pa je nezgodno...
i on mi na to kaže da je shrink na neki način u pravu, ah i još se nasmije, stavi lol... wow, ja umirem otkako mi je shrink to sve tako sumirao i servirao, a njemu je to zabavno... i guess that's all i needed to hear.
i pitao me što ja mislim o tome, pa sam mu rekla da ja ne želim biti na audiciji, jer da me nije broga jesam li njemu ili bilo kome drugome na svijetu dovoljno dobra, jer sam dovoljno dobra sebi.
to naravno nije istina, sebi prvoj nikada neću biti dovoljno dobra, ali ne mogu mu ni dopustiti da mi gazi to moje jadno srce baš stalno... shrink je u pravu, ako me nije htio onda, neće me htjeti ni sada.
i on mi odgovori "pa ok, jesam li ja rekao da moraš? do what u think is right and best for you"

aaaah... that hurts, it hurts real bad. kao da se njega ne tiče, pa ne mora ništa reći o tome, sve prepušta meni, kao da je to moja odluka, a zapravo je njegova... i davno ju je donio...
radi se upravo o onome što je freya rekla, zbog jednog lijepog mi zaboravljamo sve ružno i bolno, dovoljno je da on kaže jednu lijepu riječ i ja se topim i sve zaboravljam... tužno, tužmo...

znate o čemu maštam... za godinu dana, za pola godine... ja ću biti dobro, sredit će me ovaj shrink, dobar je on, više neće biti ane u mom životu ni ove autodestrukcije, jer iza toga, iza ane i njene tame sigurna sam da se krije sjajna osoba... par puta je znala izaći na površinu pa sam je upoznala... i sviđa mi se ona. nju je i on upoznao u početku...
e jednom, jednom će biti samo ona... i bit ću u nekoj knjižari, gledati knjige, i on će biti tamo, i vidjet će me... i prići će mi kao da se nikada ništa nije desilo, kao da se ne poznajemo... prići će mi i upoznati se sa mnom s nekim neobičnim uletom, tipa da je u prošlom životu poznavao djevojku koja je čitala chic lit... i pozvat će me na kavu, i upoznat ćemo se ispočetka... and we'll live happily ever after lol

to bi tako bilo da je život film... je li netko gledao eternal sunshine of the spotless mind? ah, ovo gore je moj savršeni scenarij za naš happy ending... znam da se neće ostvariti, jer ono što je u mojoj nije u njegovoj glavi... ali snovi su sad sve što imam...

na onu zadnju poruku mu nisam odgovorila, nemam riječi... i neću mu više pisati, nemam mu što reći... ne dok se on prvi ne javi.
zar on stvarno ne vidi koliko me vrijeđa?
zašto mu je tako teško otvoreno reći, želim te ili ne želim te.
zašto muškarci ne shvaćaju da je tako lako ispričati se? da žene praštaju sve? da samo treba reći "hon i'm sorry, i was an ashole to you, but i want you, i want this, i want us, no auditions" ili "i don't want you, i don't like you enough, let's just be friends".
a stvarno bih voljela da ostanemo prijatelji, barem formalno, uf barem na glupom fejsu... samo zbog jednog razloga, da uvijek mogu provjeriti da je dobro i da je sretan, samo to moram znati.
da ubijat će me svaki put gledati njegove silne obožavateljice (a ima ih poprilično) i buduću curu, ali moram znati da je dobro i da je sretan...

a ja opet ostajem s anom... i ne idem odavdje, ne idem od ovog psihijatra (koji je najbolji od svih do sad) dok to ne riješimo.... ne želim je, ne želim je više, nikada je nisam željela...