utorak, 26.09.2006.

introducing...

ev´ me opet, nakon kratkog pauziranja.
malo po slavoniji bauljala, sad sam u fazi spavanja, ali eto, čisto da pozdravim, da ne ispadnem nepristojna.
pa evo:


nakon malo zujanja po slavonskom brodu (ne pitajte šta i gdje, zapamtila sam samo birtije po centru i neku birtiju "alfa" gdje mi je gazda pokazivao kako je prelakirao plesni podij, pa sam ja s oduševljenjem hvalila znalački izabranu nijansu oraha sa primjesom trule višnje koja odlično odaje dojam topline; nisam ga htjela pitat zna li da će mu dečkići taj isti parket u roku tjedan dana spalit čikovima a tete izgrebat potpeticama. shvatit će.), prešla sam na osijek.
nije loš grad, ima neki određeni šarm koji zagreb nema.
ima malene, minijaturne tramvaje, koji (u koji god dio dana ih vidiš), nikad nisu puni. nema gužve, al´ onako- BAŠ NEMA GUŽVE!!
zaključak: osiječki penzići nisu sotonini izaslanici.
ako vi imate bolje objašnjenje, bring it on.

a sad pojašnjenje naslova- osim što se može odnositi i na ova dva grada gore, puno većim djelom se odnosi na jednu megaultraturbohiperextra cool curu, meine kolegicu s faksa, koju sam upoznala sasvim slučajno, i to posredništvom, da bi na kraju ispalo da imamo više dodirnih točaka nego hercegovina i mercedes.
zgodna mlada slavonka, za koju sam mislila da je ogledni primjerak mirnog, tihog curetka, na kraju je postala divlja partijanerica s tolerancijom na alkohol jednog prosječnog rusa. to je po noći, jelte.
po danu smo uspoređivale skripte, pričale o faksu, kuhale ručak, i zajedno se odricale cigareta.
moš mislit. noć uvijek sjebe koncept.

al shanu je još uvijek umorna.
i shanu ne može više puno pisat.
možda kasnije.
al ne večeras.
večeras shanu čuva bratiće dok sestrična hopsa na pearl jam.
neki drugi dan.
ionako za dan-dva opet idem via osijek.
možda nakon toga?
možda.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.