Šetnjica
23.11.2006., četvrtak
Dio moje privatne korespodencije...
|
Wednesday, the 22nd of November, 2006 "Best regards from Sprünglistan" Mylord! How marvellous that you could find some time to visit our British homeland! How is Liz - is she still keeping her conservative style? What about Charles and Camilla ? What about our horses? Oh - I cant wait to play Polo with you next spring ! Unfortunately this season I could not manage to take part in the traditional fox haunt - my dear friend and owner of this little medical device shop in Sprünglistan just begged me on his knees not to leave him alone with all his business. He is still such a child, indeed, with his 58 years he still is not able to stay alone in the company for just one day! Always somebody has to stay with him, write his documents, answer the phone, make coffee - oh my goodness - and you know my temper: I just can not say "NO" if somebody desperately crying talkes me into something. So I hope next season we will visit all my dearest places together. For now - just let me send you one page from my diary to give you a little feeling about important historical events in Central Europe. In devotion to the highest - wherever it is - and God shave the Queen! Yours Lady Olga Puddington Thursday, the 23rd of November, 2006 "Re: Best regards from Sprünglistan" Ah Olga, Milady, It is so amusing to read news from our various provinces that you always so gladly enjoy to visit. In good old England it is as usual: rain, rain and rain, which contributes to the mood of those peaceful and cheerish people. Well, HRH Liz is sending you Her Best Royal Greetings and expecting to have a long chat with you, whenever you have had enough of Europe and would return to the British islands. I arrived back to Schokoladistan, in my Joyville castle last night with our Royal Air Services, after exhausting tours of Collony and Zagreb, which followed immediatelly after the end of the meetings in the City of Westminster and the reception at the Buckingham palace. I really do need some time to put myself together, but another important diplomatic conference is starting tommorow early morning in Geneva and it requires My Noble Presence. Important indeed - I can't refuse it, since it will direct my whereabouts for the coming year, and this means that you will also have to pack your things soon and adapt it to the climate we will be heading to. I sincerely hope it will be somewhere in Asia - I am bit tired of our African collonies... At the end, would you fancy showing up at the birthday party of Lady Soo of Allahmadingen this Thursday, 30.11? I think I will come, there will be chanting and some more programme (BBC?). Maybe we can pop up at the stage together, it will be much easier for me. Btw, have I told you I had one hour spontaneous performance in Collony after the chanting, on the very same table we had us pronounced Mr and Mrs Puddington? With my best personal regards, extended naturally to His Hairlessness dDoBT Yours, Sir James Puddington, Duke of Kloten |
- 19:44 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
15.11.2006., srijeda
101
|
Dalmatinac. Ae! |
- 15:45 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
03.11.2006., petak
Tesko, Hakini, tesko...
|
Bas sam htio pisati o svojoj dijeti, ionako. Izgleda postaje gadno... U posljednjih 5 tjedana, od kada je sve pocelo, izgubio sam 13 kg i to s relativnom lakocom. Posto sam vec ranije ove godine bio na otprilike ovoj tezini, a svako gubljenje kilograma znaci jedan sasvim novi zivot na psihickoj razini, dosadasnji trening je bio vise kao potvrda te nove razine, konacno ovladavanje i harmonicno zivljenje na toj, novoj razini zivota, zdravlja, pokretljivosti, otvorenosti, radosti, ljubavi itd. Osjecam sve te promjene, tu novu lakocu zivljenja, puno dublji unutarnji mir, nova zrelost, introspekcije itd. Ne treba ni spominjati da se kvaliteta i duzina meditacija eksponencijalno povecala i da donosi prekrasne plodove. Ali eto, ja zelim ici dalje, zelim dobro izgledati i zelim biti jos sretniji. I sada tu nastaje problem, jer od jucer, danas, za mene, to jest za moju psihu, pocinje Terra Incognita. Sva dnevna disciplina, prije svega psihicka, odjednom je postala jako teska i dosadna. Nesto u meni se buni: ne zelim vise biti uredan, ne zelim vise biti sabran, ne zelim vise biti bistar i svjestan, ne interesiraju me vise meditacija i pranajama. Odjednom sam bezrazlozno jako gladan tijekom dana, osjecam kako frustracija raste u meni sa svih strana, bjezim od truda da budem otvoren i radostan, radije se zelim povuci u sebe i zacahuriti. Imam puno i previse bezveznih, malih, letecih, zbrkanih misli i osjecaja koje s nekim uzitkom samo prezivam u glavi, samo da ne bih napravio mali napor da se skoncentriram na bitno, na lijepo, na podrzavajuce. I zato mi je prilicno neugodno jer, kao sto rekoh, to je nepoznata teritorija za mene i ne znam koji zakoni vladaju tamo, kako se treba ponasati, kako pravilno upoznavati i ovladavati time. Naravno, na tjelesnom nivou uopce nije problem smrsaviti jos 5 - 10 kilograma, ali ako nisam dovoljno zreo za tu novu tezinu i sve sto ona donosi i na psihickom nivou - onda ce se sve to "smrsavljeno" zasigurno opet vratiti prilikom prve jace krize. Dakle, u brojkama stojim ovako. 01.10 sam imao 118.5 kg, danas imam 105.1 kg. Moja zelja je do kraja godine doci na izmedju 95 i 100 kg, iako bi i 100-tica bila vise nego zadovoljavajuca. Jako sam se nadao da cu uspjeti sve skinuti na ho-ruk, ali ovaj uvid da i psiha mora sukladno pratiti fizicke promjene toliko kristalno jasno stoji pred mojim ocima kao cinejnica, da ne ga ne mogu jednostavno ignorirati i reci da je to samo moja lijenost. Bilo bi mi jako zao da se ispostavi ono sto, u stvari, slutim: jednostavno jos nisam spreman za taj jos visi psihicki nivo. Da, sada mozda mnogi mogu skociti i reci nesto kontra ovoga, ali nekako mi je jasno kako taj citav proces ide: ja sam morao jako patiti prosle godine tamo u Africi, kako bi se u meni sve prelomilo i kako bi doslo do te nepokolebljive odluke da moram nesto napraviti sa svojim tijelom. U tih 8 teskih mjeseci, ja sam imao osjecaj kako sam kroz te krize psihicki "smrsavio", to jest poceo polako funkcionirati na jedan sasvim drugi nacin, odbacujuci neke stare dugogodisnje navike i trazeci vise usmjerenosti i jasnoce u osjecajima i mislima, kao i okretanja paznje i trazenja zadovoljstva i ispunjenosti u zivotu ka unutra, a ne vise prema van, prema drugim ljudima. U prosincu to je bilo vec jasan osjecaj da mi je psiha izmjenjena, cak sam za novu godinu i govorio drugim da osjecam da sam smrsavio iznutra, da se samo treba i fizicki manifestirati. Ipak, prosla su opet puna 3 mjeseca prije nego li sam se uistinu i fizicki prihvatio tog posla. Tada sam sa 126 kg dosegao 103 kg, ali s vojnickom disciplinom i potiskivanjem frustracija. Dobro, ta mi je disciplina tada trebala kako bih dobio nekakvu voljnu konstrukciju i smjer. Ali opet, tijekom ljeta, postignuce nije bilo stabilno, frustracije su izasle kao erupcija na povrsinu i ja sam se vratio na 118kg. Zato sam opet morao poceti sa dijetom. Sada, tijekom druge dijete, u novom i drugacijem vanjskom okruzenju, sve radim sa puno vise paznje i ljubavi za svoju dusu i svoje tijelo. Zato je i islo tako lagano i lijepo, zato i tako puno plodova meditacije, tako puno zadovoljstva, tako puno radosti i zahvalnosti za ono sto mi zivot daje, zato tako naglo sazrijevanje i materijaliziranje naucenog, kao i slobodno izrazavanje mnogh stvari iz nutrine. Zbog svega toga, ne znam da li i koliko duboko ici opet u izazivanje frustracija, da li treba cekati da dusa sazrije ili je treba isprovocirati tjelesnom promjenom i "natjerati" ju da se privikne. Moj sadasnji osjecaj je da je bolje ne dirati, vec ostati navec dosegnutom i tamo se dalje stabilizirati i utirati put za sljedeci korak, kada god bude vrijeme za njega. A opet, s druge strane, zelja za dobrim tijelom i izgledom, kao i sve ono sto to nosi u nutrini i u socijalnim kontaktima, je prevelika, predugo traje i ta tema me previse boli. Ne preostaje mi nista drugo nego da pokusam ipak malo glavom kroz zid, pa da vidimo. Moj tutor je odlican i racunam na njega i njegove neprocjenjive savjete. |
- 23:37 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Rodjendani, podsvjesni i/li nadsvjesni
|
Jucer je bio 12. rodjendan makedonske Komaje. Sasvim slucajno, u Zurichu se po prvi puta srelo 4 Makedonaca i Makedonki (3 Komaje + 1 Hare Krishna), prvi put zajedno i svi su bili sretni sto mogu sresti "nekog svog" i pricati svoj jezik. I naravno, emotivna razmjena u smrzutoj i zatvorenoj Svicarskoj. Prvo kazaliste, zatim kafic koje je vise licio na kazalisnu ili cirkusku scenu s obzirom na face posjetitelja. S obzirom na profil i interese okupljenih, bilo je puno zajednickih tema koje se nisu uopce morale doticati politike, novaca i ostalih dosadnih tema kojima te obicni ljudi cesto maltretiraju. Bilo je puno razgovora o umjetnosti, kulturi, mladosti, dozivljavanjima razlicitih sredina i navika itd. Vrlo inspirativno i lijepo. I onda kad sam dosao doma, palo mi je na pamet koji je to bio datum. Krv i duh nisu voda... |
- 17:06 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||