Šetnjica
20.06.2005., ponedjeljak
Malarija...
|
Eh, da. Desilo se i to. Sinoć sam dobio malariju, danas su je liječnici potvrdili. I eto, "nažalost" neću pričati svojim unucima kako "babo dvajest dana nije znao za sebe od groznice i halucinacija, a pet dana mu je život visio o koncu. sreća se našo neki vrač iz plemena čunga lunga i dao babi da žvače neke trave..." Čini mi se da ih malo živciram. Liječnike. Trebao bih imati gore navedene simptome, povraćanje itd. itd. no meni se ne da u krevet pa tumaram okolo po kući i zajebavam ljude. A oni se mršte i ponavljaju: you have malaria, you should be in bed! Inače, dobro je počelo. Nakon 2 dana sam se češkao nešto po glavi, as usual, a to se onda razvilo u infekciju pa sam završio sa velikom gazom preko pola glave - Nairobi fly, tako se službeno zove muha koja me ugrizla i od čijeg sam češanja nekoliko dana bio glavna atrakcija ovog malog grada. Sad je skoro pa prošlo, nemam gazu, samo su vidljivi tragovi na koži. Zato ovdje higijenska pravila zlata vrijede - obavezno pranje ruku poslije dodira s bilo čime, jer navodno ima puno puno više bakterija u zraku nego li igdje drugo. Koln je postao poznat po svojoj kolonjskoj vodi, Eau de Cologne, dok je naš glavni miris za "izlaske i druženja" Eau de Geneve - sprej protiv komaraca iz Ženevskog instituta za tropske bolesti... Izlazaka nema, to je samo fraza. Imamo srećom mali bazen i tamo se događaju sva zbivanja - oni koji nisu bolesni se kupaju, jednom ili dvaput tjedno imamo video večer na velikom platnu (preporučam "The Whale Rider", odličan), padne i koji party i tako se živucka. Jučer su me odveli u službeno upoznavanje grada i osim dijelova koje treba i koje ne treba posjećivati sam, došli smo i na obalu Bijele Rijeke i to je bilo jedino vrijedno spomena. Ostalo je afrička klasika, da ne razglabamo detalje sada. Dobro, na putu doma pukne obavezno i pogled u nepreglednu zelenu ravnicu, ali što mi vrijedi kad ne smijem slikati... Prije 2 tjedna, na putu ovamo, morali smo prvo sletjeti u Keniju kako bi pokupili mog kolegu koji mi je trebao predati posao. To znači 3 dodatna sata leta, radi kojih su me svi mrzili u avionu... A to je jedno od najlegendarnijih mjesta u Africi, da je DJ s nama, sigurno bi vam prepričao koliko smo suza potrošili smijući se i praveći šale na račun tog mjesta i njegovog imena. Kasnije smo čuli da su se neposredno nakon našeg polijetanja dva mala aviona slupala prilikom sletanja na tu pistu. Nema žrtava, nema ozlijeđenih, samo su aviončići više neupotrebljivi. Imam jednog kolegu Bugarina, pa si čavrljamo svak na svom jeziku i dobro nam ide - razumijemo se, čak i viceve pričamo. Meni je puno pomoglo to što sam godinama mogao slušati legendarne cimere iz istočne Makedonije, pa skoro i da nemamo prepreka i komunikaciji. Efo ne žnam fiše, ižgleta da me počinju hfatati side-efekti od lijekofa... |
- 21:36 - Stvarno? (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||