Šetnjica
28.02.2005., ponedjeljak
Jedna leteća
|
Kupio sam novi gadget pa sada mogu pisati kad god hoću... Letimo na visini od 4500 metara. Avion uopće nije loš, iako je star. Poslužili su svima vegetarijanski sendvič, nešto kao pljeskavica od riže - jako ukusno. Približavamo se morskoj granici s Indijom. Ništa se ne vidi, kao po običaju... Prilikom slušanja sigurnosnih uputa prije polijetanja, počeo sam se jako čudno osjećati. Prvi put sam slušao ovaj jezik polako, a ne sto na sat, kako uobičajeno govore. Slušajući, sve više i više je rastao osjećaj kako me neobično duboko dira, kao da razumijem što govore, kao da je to moj jezik. Istodobno mi se vratila jedna slika od prije nekih 11 godina, kada mi se za vrijeme jedne duge od prvih meditacija počeo "otpetljavati" jezik i nekih sat vremena ja sam, to jest kroz mene je govorio neki sasvim nepoznati jezik. Jutros sam bio nemalo užasnut činjenicom da se, barem po mom osjećaju, a dijelom i pamćenju, oba jezika jako podudaraju, čak možda i više no što bih htio. Možda je ovo tek uvod u neka nova iznenađenja. A možda će proći kako je i došlo. |
- 10:00 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||