Šetnjica
19.02.2005., subota
Lovely, lovely
|
Ovo-je-sme-šno!, vikale bi Zvezdine "delije" da se nađu ovdje. Nakon jedva preživljenog jučerašjeg radnog vremena, legao sam u 5 popodne i probudio se u ponoć, živ, zdrav i odmoran. I šta sad? Čitav svijet spava, a ja spreman za akciju. U nedostatku pametnije ideje, pogledao sam na DVD-u Underground po prvi puta (bilo je i vrijeme, zar ne?), Spiderman 2 i dokumentarac lokalne produkcije o Tsunamiju. Dokumentarac nije bio nešto uvjerljiv, doljmljiv ili dramatičan, dok sam za vrijeme Spidermana pomalo cmizdruljio za jednom koja mi je jako draga. Naravno, onda se odnekud u 4 ujutro pojavio i mačak Vasile, Rumunj po nacionalnosti :-)) i po gazdi, pa mi je smetao da "patetišem" slobodno. Legao sam u 7 ujutro i probudio se u 2 popodne, opet svjež i odmoran (postaje dosadno, ha?) i krenuo u shopping. Ovdje je odjeća jako jeftina i pošto je rađena za ovdašnju klimu, idealna je kao zamjena starih balkanskih prnja. U supermarketima ima doslovno svega, a što me dovelo u delirij je činjenica da je svo voće i povrće svježe i prirodno. To je stvarno gušt nakon dugog niza godina vidjeti u supermarketu ne-idealno oblikovano voće i povrće koje odiše zdravljem i svežinom. Cijene da ne spominjem, sve je jako jeftino, a spremačica u rezidenciji u kojoj sam smješten je prava majstorica u pripremanju vrlo ukusnog kuhanog povrća. Nema što, za sad je sve divno i krasno. Colombo je istinski velegrad, prilično je čist i uredan, moderan, puno turista, puno europski dizajniranih radni, shopping centara, kafeterija i slično u kojima se možeš utopiti u masi turista i zaboraviti da si nešto kao na poslu. To je lijepo, imati ispusni ventil u slučaju overloada. Putovanja na teren će biti bitno različita u komforu od glavnog grada, no jedino što me brine je to da svi puno spominju susrete sa zmijama od kojih mi smrzne krv u žilama. Dobro, moram priznati da se poslijednjih par mjeseci nešto promijenilo na bolje, ali mi još nije svejedno. Kažu da bježe od ljudi, ali ih se često sreće - nekad u krevetu, nekad u WC-u, nekad na kablovima... Tko zna, možda će jadna umrijeti ako me ugrize, a e?! |
- 12:51 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||