Draga djeco, oprostite sto me nema vec danima. Ne, nismo se utopili u Atlantiku, iako se svakodnevno kupamo u njemu i surfamo njegovim valovima na suncanim i toplim Kanarskim otocima. Razlog zasto ne pisem je uistinu puno putovanja vlakom, cestom i zrakom (14 000 km u 3 tjedna!) i neka cudna bolest koja i nije bolest, ali svakodnevno kasljem tako jako da ponekad izgubim svijest na trenutak ili dva. Internet nije bas dostupan, a i daleko je van svih pjesackih ruta. Kada se vratim u Europu obecavam da cu naci nacin smanjiti slike na prihvatljvu razinu i da cu neumorno pisati. Sad jednostavno nije vrijeme za to. Kolegice i kolege blogeri, stici cu nekako i do vas i vasih umotvorina. Da, i stvarno sam dan poslije zadnjeg posta proveo citav dan u Amsterdamu. Bilo je uistinu lijepo. Eto, odoh se mazati jogurtom po ledjima od prejakog sunca i zajebavati se sa spanjolskim koji je van svake gramatike (vrlo jako sunce - el sol muchos jakos itd. itd...). A drustvo je uistinu burleska sama po sebi: kum Rokica i dvije lude zenske, ludje da ne mogu biti. Sutra iznajmljujemo auto i tri dana cemo jurcati po Tenerifima koje su prepune raznih zanimljivosti, od vulkanskog krajolika pa do svih mogucih komercijalnih zezancija. Njih necemo posjetiti jer ipak dolazimo iz siromasnog dijela svijeta i nemamo love. Inace, budzet za hranu nam je oko 50 centi po danu po glavi. Osim meni :-)) I super nam ide. Debljamo se.
|