Šetnjica
05.01.2005., srijeda
O konjima
|
Konji spavaju stojeći. Tako i ja, evo već treću noć za redom spavam uspravljenih leđa, naslonjen na zid i orgnut pokrivačem, dok na nogama imam debele trenerke i čarape. To je jedini položaj u kojem ne kašljem neprekidno i ne borim se za zrak. U stvari i kada grlim neku dragu curu, kao jučer ujutro u Zurichu – onda isto ne kašljem... I stvarno odspavam par sati u komadu u takvom uspravljenom položaju! Počelo je prije nekih 6 – 7 dana tijekom zimske škole Komaje, koja je ove godine više ličila na summit zemalja članica Arapske Lige nego li na bilo što drugo, budući je dosta ljudi došlo s prehladom ili je pokupilo na samoj školi pa su nosili razne marame preko nosa i ustiju kako svojim kašljanjem ne bi zarazili ostale tijekom zajedničkih predavanja. A njih je bilo uistinu puno sa temama od čije se ozbiljnosti čovjeku smrznu kosti. Pa čak i meni, vječnom hihotiću i onome do čijih je kostiju generalno teško probiti :-)) Dakle, nisam se uspio obraniti od sveprisutne prehlade i polako sam je osjećao kako mi ulazi pod kožu, ali me još nije toliko smetala. To jest, bila je pritajena do kraja nogometnog turnira, na kojem su 3 od 4 tima imala slijedeće nazive: Playful ponys, Red horses i Ordinary horses. Ne znam što su im toliko konji zapeli u glavu ove godine, no bilo je jako zanimljivo i sa puno neočekivanih prevrata. Tako je bilo i na samoj dodjeli pehara i medalja, gdje je tim koji je bio zadnji, dakle nije uzeo pehar i bio je najslabiji, uspio uzesti 3 od 5 medalja koje se dodjeljuju u sklopu natjecanja, i to za naj - Fair play igrača, za najveće iznenađenje turnira i za najboljeg golmana turnira. Taj najbolji golman sam bio ja, iako sam popio najviše golova, što također doprinosi sveopćem cirkusu opisanom ranije. No ipak mislim da je zasluženo, ovo mi je bio turnir života, sve što je moje tijelo i um moglo napraviti na terenu, to je i bilo napravljeno – iako se prve dvije utakmice nisam uopće mogao sabrati na igru i probuditi. A kapiten tima koji je osvojio prvo mjesto se zove Atman, ili u prevodu s tursko-engleskog: čovjek-konj! Toliko o konjima. U prošlom postu sam napisao da nas je 80-ak, no ispalo je da nas je bilo točno 110 u kući i to je novi rekord i dokaz da stvari nisu nemoguće. Šta se tiče predavanja i gostiju, uz svakodnevno posvećivanje grupne meditacije žrtvama u Jugoistočnoj Aziji, učitelj nam je „obećao“ da će nam biti jaaako „veselo“ na nutarnjem i vanjskom planu u godinama koje slijede, a ja bih dodao da će pričati oni koji prežive. Od gostiju smo imali opet učiteljicu plesova Univerzalnog Mira i iako sam samo kratko mogao prisustvovati njenoj radionici, toliko me digla atmosfera da sam se vratio prati suđe napunjen pozitivnom energijom kao atomska bomba. Onda smo imali jednodnevni workshop i performance klasičnog indijskog plesa Kathaka čiji su pokreti, koreografija i zahtjevnost toliko fascinantni da mi se čini kako samo vrhunski trenirani plesači i plesačice mogu (iz)držati njegov tempo. Nama je bilo lijepo i zabavno upoznati se s osnovnim tehnikama tog plesa, a ja sam u jednom trenutku toliko otkačio od smijeha jer sam dobio silnu inspiraciju za skeč koji bi uključivao i ovaj ples pa sam morao kroz histerični smijeh napustiti dvoranu i ohladiti se negdje vani. U danima nakon, vizija je postala sve jasnija i detaljnija i zajedno s mojim stage – partnerom Debelim Ramom smo je razradili do u tančine. No, nažalost, timing nam nije dozvolio da izađemo na scenu niti sa našim standardnim BBC Sport Reportom, kojim pratimo iz dana u dan sve naše nogometne i vaterpolo turnire već godinama. Nadam se da će se moje slobodno vrijeme idućih nekoliko godina poklopiti sa ovakvim velikim okupljanjima i da će tema ostati još uvijek zanimljiva publici. Ovaj post pišem iz svoje ćelije u Den Haagu, gdje u stvari živim, ali pošto sam se dobrovoljno predao u ruke pravdi i sposoban sam, onda me oni pošalju da im završim neke dirty jobs u svjetskim zabitima, a ja onda kao vama pišem o nečem sasvim trećem i uvjeravam vas kako sam dobar dečko. Ha, zamislite da je ovo istina... Ili nije? Evo, Jogini može reći koju... ako želi. Danas popodne sam bio u Madurodamu, poznatoj atrakciji u kojoj se nalaye vjerne replike dijelova Nizozemske, umanjene za 25 puta. Tako su izloženi aerodrom Schiphol, luka Rotterdam, željeznička stanica Eindhoven itd. itd. sa nebrojeno detalja, pokretnim vlakovima, brodovima, kamionima i autima, mostovima koji se dižu kako bi prošao brod, žičarama, mnoštvom minijaturnih figura i građevina iz najrazličitijih razdoblja Nizozemske. Vrlo je zanimljivo, par sati prođe u trenu, čovjek se lako zaigra i zaboravi. Predvečer se sve osvijetli sa nekih 50 000 svijetiljki i izgleda još čarobnije (da Rokice, čarobnije :-)). Moja je baterija u aparatu crkla baš u predvečerje, a rezervnu nisam mogao naći jutros pri izlasku iz stana... Kad sam već „sve vidio“ u malome, čvrsto sam odlučio da sutra neću ići u razgledavanje Amsterdama jer sam još bolestan. I naravno, čim sam ja to jako čvrsto odlučio, vjerovatno će sutrašnji post biti pisan iz Amsterdama, hahahaha... Još samo za kraj – Jogini me ovdje tetoši sa izvrsnom indonezijskom hranom koju sama vrhunski sprema, danas me vodila na ručak u odličan kineski restoran gdje sam jeo nemam pojma šta ali mi se sve jako svidjelo. I polako sam primjetio da u poslijednjih nekoliko mjeseci, kada god se nalazim u novim ili dalekim zemljama, uvijek završim u nekom dalekoistočnom restoranu. Nije ni tako loš ovaj zatvor. Namaste! |
- 20:16 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||