Šetnjica
28.12.2004., utorak
Bozic i ostalo, drugi pokusaj
|
Evo me opet u Njemackoj, kod Bodenseea. Jucer sam nesto lijepo piskarao on line, ADSL, bas sve super i onda - page expired i ciao djaci, nema nista od posta... Da, skoro da se nema kome pisati kada su skoro svi tu. Opet se skupilo drustvo iz svih krajeva Europe kako bi bili svi zajedno, kako bi culi koju pametnu od ucitelja i kako bi uzeli zamaha za predstojecu godinu. To se uvijek desi jer smo u stvari usli u nuklearni reaktor. 80 ljudi zivi, jede i spava u istoj kuci i sve funkcionira savrseno besprijekorno. Nikoga ne dira nedostatak privatnosti jer se vidimo svega nekoliko puta godisnje i ovo je veliki festival radosti jer imas priliku vidjeti sve na broju. A onda "treba" vidjeti svakoga, posvetiti malo vremena i paznje kroz zagovor, pogled, zagrljaj. Tjedan dana je tehnicki premalo za sve to ali se uvijek desi da odlazis sa osjecajem da si sve bitno izmjenio sa svima i da smo opet svi bili zajedno. Taj se osjecaj bliskosti i uzbudjenja od ponovnog sussreta moze nozem rezati kroz prostoriju, pogotovo dok ucitelj opet govori o najbitnijem. Ah, svi ti divni ljudi... |
- 17:19 - Stvarno? (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||