Nedjelju i ponedjeljak je obilježilo meni nesvojstveno motanje po kući i kontempliranje u vezi internog mini predavanja koje sam održao u utorak navečer. Utorak je donio dobre vijesti: postao sam barba maloj Sari, koju je moja sestra hrabro iznašala na svijet punih 11 sati i, hvala Bogu, dobro su oboje. Sad još trebam pustiti brkove i biti pravi barba Šime from dijaspora... Druga dobra, ali tužna vijest jest da sam prodao legendarnog žutog Porschea, žao mi je, morao sam. Da sam ga ostavio ovim mojim barabama ovdje, oni bi ga obećali i prodali pet – šest puta različitim kupcima. Ionako sam ga i ja kupio od cimera, a sada im je plan bio prodati ga roditeljima od trećeg cimera, ali da ga oni plate, a on vozi. I tako bi opet ostao u kući. No ipak, to se nije dogodilo i igrom slučaja se našao ubrzo raspoloženi kupac, inače rođak od majstora koji se inače brinuo o ovoj vrsnoj mašini. Naša ergela ionako broji još 3 automobila, tako da ovaj gubitak nije nenadoknadiv.
|