|
Nešto napismina nastalo tokom moga boravka na moru u špilji pored, mora.
Povratak korijenima
Pelcer koji se nije primio vraća se korijenima koje nije pustio. Žeđa, vene; nestaje. Za njim ostaje jedna kržljava sjemenka; njegov povratak.
Prekratko
Ode um u dim
Ode tijelo u pepeo
Ode misli u ništavilo
Beskrajno
Nebitno...
I jedna napismina izvan špilje nastala.
Umorni starac
Hodajući ulicom zamijetio sam izrazito pogrbljena i mršava starca kako nesigurnim koracima prilazi prijelazu preko pruge, spušta ruke na metalnu ogradu i zastaje. Zastao sam i nakon par sekundi oklijevanja odlučio mu prići i pitati ga je li mu možda potrebna pomoć. Starac mi reče kako ne treba, da je umoran i da je stao da se malo odmori.
Umor je jedino što osjeti a smrt jedino što ga očekuje. Polako; prvi korak je napor, svaki nakon njega još veći, ispunjen ironijom, jer kako vrijeme ističe sve brže teče. Možda smrt vreba iza ugla, konačni odmor, mnogo je to koraka
|
