|
Bezvremenska ustaljenost
Govedo s naočarima osrednje dioptrije promatralo me je, zakriljeno živicom, kako prolazim puteljkom. Moje misli, do tada bespredmetne, se uskovitlaše; isprepadane kravljim pogledom. „Što ako mi puknu kese?“ Pomislih. „Prosut će mi se sve namirnice!“
Na sred puteljka ostao sam nepomičan, zaključan u neodlučnosti koja je uslijedila.
Prošli su sati.
Prošli su dani.
Prošle su godine.
Na istome mjestu stajalo je govedo, djelomično zakriljeno živicom, promatrajući me. Ja, u mislima neodlučan, tijelom i dalje nepomičan držao sam kese sa svježim namirnicama.
Sat
Sat.
Umjesto da kuca on neprestano vibrira.
Ni kazaljke nema.
|