|
Nekolicina više ili manje dorađenih kratkih tekstova i pjesama koje su mi padale napamet zadnjih dana.
Priroda
Osravši se na sred zelene livade, livada postade bijesna. Proždrije mu prljavu goluždravu šupčinu ostavljajući ga da leži osakaćen u govnima.
Divna li pejzaža:
Usran mladić leži beživotan na livadi zelenoj. Razodjeven, isječen, leži u vlasitome izmetu. Hlače mu ispod koljena, stražnjice nema; praznina krvava.
Livada, pognojena, radosno cvjeta.
Nikoga nema; tek „on“ i livada, a vremena napretek.
Zauvijek ću prosipati svoje sjeme
Zauvijek ću prosipati svoje sjeme.
Koliko god mi branili.
Koliko god me obeščastitili.
Zauvijek ću prosipati svoje sjeme.
Pa makar krišom,
vlastitome sinu u usta.
Zauvijek ću prosipati svoje sjeme.
Čak i ako u usahlu pustinju budem morao poći;
sjeme svoje među gušterima ću posijati.
Zauvijek ću prosipati svoje sjeme.
Pa makar mi užitak posmrtni bio.
Zauvijek ću prosipati svoje sjeme
Kitrovana kutara
Kitrovanom kutarom sam okitio stablo.
Kitrovano kutaro.
Kutrovano kitaro.
Stablo ožeže: „ A jeli!“
A ja na to: „Ne vidiš me, ne čujem te.“
Sjedoh podno kako to uobičajeno običavam,
kad stablo...
Kitrovano kutaro.
Kutrovano kitaro.
Zašto?
Da si oči iskopam
Kosu počupam
Da si noge otkinem
Nokte iskinem
Da si zube izvadim
Organe povadim
Da si tijelo uništim
Život završim
A zašto?
|