 moj glavni zakon danas bi bio sloboda i nezavisnost.
imala sam ovaj tjedan neke misli koje su me razdirale, dvojbe oko prijateljstva ili slobode.
i odabrala sam slobodu,
što je na kraju značilo manje prijatelja.
al bez brige, imam ih manje i oni kvalitetniji
sad sjaje punim sjajem.
prijatelji sa borgovskim sindromom nisu prijatelji,
prijatelji su oni koji te poštuju još više
kad kažeš neeee.
prijatelji sa sindromom zadiranja u tvoju privatnost
nisu ništa nego bezlična njuškala koja traže
tvoje slabosti.
prijatelji koji imaju sindrom ludiranja i potpuno
su nezainteresirani za kulturu neprijatelji su tvog duha.
prijatelji koji misle da si uvijek tu za njihove male prohtjeve su samoproglašeni robovlasnici,
a zašto biti njihov rob.
prijatelji koji te stalno opominju zbog toga "što
nisi kao oni" su uskogrudni i OSTAVI IH što
prije jer te koče.
prijatelji koji ne prijateljuju sa sličnim stvarima kao i
ti kad tad postat će tvoji smrtni neprijatelji
jer će te prisiljavati na svoje igračke. poseban su slučaj prijatelji studenti koji žive s
roditeljima, probajte njihov broj svesti na minimum
jer ćete se zbog njih osijećati promiskuitetno a zapravo ćete se ponašati ništa nadprosječnije nemoralno od drugih studenata.
prilike koje vam često dolaze s rečenicom "ti to odlično radiš,
ja to ne znam" izbjegavajte u luku od bar 5-10 metara
jer su to radno nesposobni pojedinci koji su prelijeni
za metodu pokušaja i - uspjeha. to nisu prijatelji koliko god
umiljati bili. probajte ih zamisliti kako čitavo popodne provedu
pušeći kutiju cigareta, čekajući vas budalu da mu pokažete
matematiku ili što već." zna se da je prijatelj budala uvijek ažuran."
p opasni primjerci su prijatelji što svoju prisutnost i ljubav
iskazuju širinom svog vokabulara i visokim frekvencijama svog glasa,
ne samo to već i sposobnošću da sve što on govori čuje svaka budala koja prođe,kao slučajno. tom prijatelju vi ste ništa više od mikrofona na
javnoj tribini - jedini način da se njega uoči. kod ovog slučaja
ozbiljno se upitajte je li ikad postojalo prijateljstvo. prijatelji koji nas konzumiraju kao adrenalinsku pilulu, izvor euforije,
imaju suprotan učinak - cijede te dok te ne iscjede toliko da se
zapitaš imaju li poremećaj ili gadnu želju vidjet tebe kao stisnuti limun...
prijatelji koji te podrazumjevaju za odveć toga zdravo za gotovo
vjerojatno su te uvrstili na listu "budala koja hoće kad nitko neće". vrijeme je da razbijete tom prijatelju viziju stabilnosti u svijetu, i jednom za vazda se izbrišete s te liste.
kad osijećaš da ti prijatelj jednostavno ne odgovara pregrist ćeš i
ostavit ga pa makar se rasplako ko malo dijete i svalio na te "neizbrisive grijehe" i pripisao ti neporecive zlobne atribute. bolje sam nego slabo kumpanjan.
za kraj, što se meni desilo, prijatelj od kojeg dobiješ gastritis
zasigurno nije neki pretopli opuštajući drug, i njegov status prijatelja
zbog dotičnih okolnosti još je u procesu, no ishod je očit. prekršen je
prvi zakon prijateljstva - konstantno osporavanje individualnosti,
pokušaj asimilacije
i nema povratka ka starom!
tražimo pravdu
mi djeca 21. stoljeća
...i nisam demagog:
DOLJE SOCIJALNA ASIMILACIJA!
|
