Dead dreams

Jučer sam bila vani u obližnjem mjestu u nekom disku imana Roxy(ak se tak piše).Sjedila sam tamo i gledala propalu mladež...Kako se mogu zabavljati na ovakvu mjestu.Opet se nastavlja moja potraga za srećom...Svi opijeni,nikakvi.Izgubljeni u vlatitom svijetu bez ikakvog razumijevanja problema i poteškoća.Kako bi me tako nešto moglo usrećiti?Zadimljena prostorija,blešteća svijetla,loša muzika...Samo sam gledala.Najgore je bilo što je to bila većina mojih poznanika.Navodno normalnih mirnih ljudi koji su sada ovdje i ne razmišljaju,ne more ih brige o sutra.Iako oni to ne shavaćaju njihova duša je prodana,oni su osuđeni,njihova je stvarnost gora od moje zbog laganog privida sreće.Kako da se ja tu uklopim u ovom svijetu koji mi nije suđen(ak ste u prilici čujete pjesmu od static-xa NOT MEANT FOR ME).Morala sam se smiješiti...Uživati gledajući uništavanje mladih života bez ikakve muke i patnje...Njihovi životi se uništavaju polako,bez boli...dok je moj dobio priliku da vidi nešto više pa da bude uništen u vriskovima vječnosti...Kako da to spriječm?Zašto ne mogu biti poput njih?Zašto mi ništa više nije važno?Kako da prestanem osjećati ovu bol koja me jede iznutra(ak ste sad u prilici poslušajete od korna DEEP INSIDE)?Zbog osjećaja da mi je preodređano nešto više!Jer vidim stvari o kojima prije nisam mogla sanjati...Jer ne želim shvatiti ovaj život ni ljude koji su ''SRETNI''.Kako biti shvaćen kad se nitko ni ne trudi shvatiti me...(možda samo jedna osoba)Zatočena sam unutar ovoga bolesnog uma.Tako malo udišem zrak na ovom svijetu, a već sam zaboravljena(ili samo želim biti zaboravljena?).Pokušaji samoubojstva već su iza mene.Kad god odlučim na tako nešto,nešto u meni se okrene i ja u tom trenutku shvatim da ovo nije vrijeme za moj odlazak...