Dead dreams

(za jednoga kretena)
Trči šumom;trči.Što dalje odavde.To je ona!Anđeo svijetla.

Krvavi suton spušata se nad zemlju ljepote.Savršensto dotiče ljetno nebo.Mir ljubi zemlju.Osmi je dan prošao od postanka.Svijetlo je palo u zaborav onih koji postoje.Zadnja zraka sunaca najsnažnije zasvijetli i zažali što je slika dana obojana u noć.U svojoj tuzi odvoji se od Sunca i počne lutati noćnim nebom.Iznevjeriši Sunce,vrhunac Božjeg stvaranja,osuđena je da svoj sjaj nikad ne pokaže danju.Od silne tuge nebo je proplakalo i nastade prva kiša.Na zemlju siđe Sotona još neiskrvljen skrivenim zlom.Bijaše još mlad iako življaše cijelu vječnost.Sažali se nad palim svijetlom koje lutaše noćnim nebom.Još ništa on ne bijaše stvorio pa pomili zašto bi nebo noću bilo crno.Od one protjerane zrake svijetla načini zvijezdu Danicu koja se još i danas svađa sa Suncem za prevlast na nebu.Od njezinih zraka načini mjesec i sve ostale zvijezde u čitavom svemiru.Kako mu je pohlepa sve više rasla stvarao je sve više zvijezda i tako je svemir postao beskrajan.Bog je sva stvorenja prilagodio danjem svijetlu pa je Sotona stvorio djecu noći.Mjesec još i danas odražavaše Sotonine namjere.On se zakrvariše i stvore se prvi grijesi u osmom danu po postanku zemlje.Od silnog svijetla Bog stvori prekrasna stvorenja zvane Anđeli i posla ih da čuvaju zemlju neostvarenih nova-zemlju.Navečer svi Anđeli pozaspaše po svetom drveću.Sotona bijaše ljubomoran i oslabljen od stvaranja prokletog neba pa stvori samo jednog anđela zvanog Lucifer.Bijaše on jedan od onih koji su pali.Rođen u planemu noći osmog dana po postanku svijeta.Stvoren je kao petogodišnje dijete,ali iskvareniji od svih koji će ikad pasti(pasti-ovede kak bi si ko zeli,ali po mojemo fucked up mozgu oni koji su prothjerani iz raja ili tak neke).Bog na zemlji stvori najljepše stvorenje od svih.Bijaše to čovječe dijete;djevojčica.Nevino,neiskvareno stvorenje.Oko nje stvori Anđele koji je moraju čuvati kao što more čuva svoje stanovnike.Sotona otiđe u svoje Kraljestvo ako se to može tako nazvati.Na molbu svog prvostvorenog sina ostavi ga da istražuje nepoznanice ovoga svijeta.Anđeli bijaše čvrsto pozaspali od zabranjenog voće koje im je Sotona ponudio u obliku jednog od Božćjih stvorova.Jedino čovječe dijete bijaše toliko nevino i skromno da ne želješe nikakvog voća.I probudiše se ona,djete čovječe pak stade lutati ništavilom noći.I nađeše prvog prijatelja.Zmija joj se smiješiše i zavodiše je iskušavajući razne požude(od/zbog kojih mi danas patimo i ispaštamo).Djevojčica ne poznaše još takvih stvari pa sve to uzme za igru.Djevojčici bijaše rečeno da će ostati dijete sve dok ne iskusi grijeha.Zmija izgubi strpljenje nad njom i ugrizne je.Prva bol sad se osijećala na pripadniku čovječe rase(zato je mi još i danas trpimo).Ona ne shvatiše o ćemu se radilo pa iz smijeha ne brizne u plač nego primi ruku za mijesto koje je bila ugrizenai osijeti toplinu krvi na svojim usnama.Riječima se opisti ne može okus krvi u osmamom danu po postanku svijeta.Od boli probudiše se anđeli,ali muka bijaše prevelika.Njihova krivnja bi što čovječe dijete iskusi krv...Bol postaše prevelika i oni odrežeše sebi krila da je nebi vieš trpjeli.Tim činom oslobodili su se čovječe boli i osudili se na vječnu patnju jer i oni tako padoše u muke beskrajne.Od bjeline i krvi dođaše i Lucifer i popivši krv djeteta čovječeg postade besmrtan.Dijete ne počiniše grijeha nego moraše ispaštati zbog drugih naglo odraste i zvijezdano Nebo stvori joj krila i postaše Anđeo svijetla(Anđeo muke i patnje) koji zbog drugih mora da bude osuđen na muke i smrti.Bog bijaše razljučen i baci kletvu na ljude od koje mi još danas ispaštamo.Kletvu zvanu život.Svijetlost se stade rađati da otkrije morbidne Anđele kako se skrivaju u neobjašnjivom svijetu.Sotona im dade oprost i primi ih k sebi i sve to u osmoj noći po postanku svijeta...