 U radioničkoj raspravi o fantasyju kao žanru i preklapanju fantasyja, znanstvene fantastike i
postmodernističke književnosti matice prošli tjedan isplivala je jedna zanimljiva priča. Jedan od
polaznika, Ante, spomenuo je "The Martian Child" kao izvrsno napisano djelo koje ga se izuzetno dojmilo, no koje on, međutim, nikako ne bi svrstao u žanr. No, mnogi bi to ipak učinili - ta je priča, naime, u katerogiji novelette osvojila obje najprestižnije SF nagrade na svijetu - Nebulu (1994.) i Huga (1995.).
Radi se o priči Davida Gerrolda o samcu, piscu znanstvene fantastike koji usvoji dječaka, uvjerenog da je Marsovac. Iako će većina esefičara reći da im ta priča uistinu jest žanrovska - povodeći za slavnom definicijom žanra amerčikog pisca Damona Knighta koja glasi "Science Fiction is what we point to when we say 'science fiction'." - mnoge će čitatelje zasigurno zbuniti to što prevladavajući motivi u priči nisu Marsovsko osvajanje Zemlje i ljudska borba protiv iste već problemi s kojima se suočava samohrani roditelj. Ideju za priču Gerrold je dobio čuvši za djevojčicu koja je svojoj učiteljici tvrdila da je doista Marsovka.
Inače, sam Gerrold ima usvojenog sina, a zanimljivo je da je u doba kad ga je usvajao bio već iskoračio u vezi svoje homoseksualne orijentacije, što se pojavljuje i kao jedan od motiva u priči "The Martian Child". To je još jedan dokaz da se nekim danas vrlo razvikanih temama znanstvena fantastika bavila davno prije mainstreama.
Svakako će biti interesantno vidjeti koliko tog motiva, a i koliko esefičnih elemenata, će se uspjeti probiti u film Martian Child (2007), koji se snima po ovoj priči. To što glavnu ulogu glumi John Cusack, poznat nam iz niza pomaknutih filmova može biti plus, ali i i minus, obzirom da je on i kralj romantičnih komedija. S druge strane, veliki bi plus moglo biti to što je redateljska palica u rukama Menna Meyjesa, čovjeka koji je napisao scenarij za The Colour Purple.
(Fantasy-O-Mat)
|
